Što je zimska depresija?

Svake zime skoro trećina stanovnika sjevera Europe, a tu su zimi i dani osobito kratki, pate od zimske mrzovolje. Stručno se to ne zove „zimska depresija", nego "sezonski afektivni poremećaj" (od engleskog Seasonal Affective Disorder, SAD). Makar bi to moglo značiti i ako netko ima poremećaj zato jer je ljeto, to redovito znači depresiju u jesen ili početkom zime koja traje oko tri mjeseca. Najkasnije kad osvane sunce u proljeće, od tog poremećaja više nema traga.

Simptomi zimske depresije imaju sličnosti sa „običnom" depresijom: bezvoljnost, nemir, razdražljivost, neobjašnjiv osjećaj žalosti, nedostatak snage da se nešto poduzme sve do zanemarivanja vlastitog izgleda i socijalnih kontakata. No, dok je kod patološkog oblika depresije tipičan i nedostatak apetita i nesanica, kod „zimske" je posve suprotno: tu je neprestani osjećaj umora i glad, osobito na slatko.

Što je onda „zimski blues"?

U svakodnevnici se koristi čitav niz izraza za zimsku mrzovolju i takav „blues" koji zahvaća mnoge u zimskim mjesecima je mnogo rašireniji. Ali on traje možda tek par dana i u svakom slučaju je mnogo blaži oblik depresije. Jer dva do osam posto stanovništva koje zapada u pravu zimsku depresiju je toliko „na dnu" da više nisu u stanju obavljati niti svoje svakodnevne zadaće.

Što izaziva zimsku depresiju?

Makar bi mnogi prvo rekli da je to hladnoća, zapravo je pravi razlog nedostatak svjetlosti, točnije sunčevog svjetla. Makar mnogima nije teško odrijemati niti na plaži pod vrelim suncem, sunčevo svjetlo doista u našem mozgu aktivira proces koji naređuje redukciju melatonina - „hormona sna" i proizvodnju serotonina koji je tipičan za aktivni, dakle budan organizam. Kada nema sunca onda se i po danu može dogoditi da je u tijelu previše melatonina i premalo serotonina.

Zašto češće žene od muškaraca pate od zimskih depresija?

Doista se oko 80 posto zimskih depresija može utvrditi kod žena, u pravilu mladih. Znanstvenici tu još nagađaju o pravom razlogu, a biolozi evolucije tvrde kako je to ostatak još od pradavnih doba kada su žene prirodnim impulsima reagirale na izazov zime, osobito u trudnoći. Sloj sala i dugi san je tu bio dobar način preživjeti zimu, ali u današnje doba si više nitko ne može priuštiti poštedu koja će potrajati čitavo godišnje doba.

Drugo tumačenje je opet na hormonalnoj razini: određena vrsta estrogena koja se osobito pojavljuje u pubertetu djevojčica pak koči stvaranje „hormona dana" serotonina, tako da njima treba osobito mnogo sunca da bi nadoknadili taj gubitak.

Što se može učiniti protiv zimske depresije?

Kratko rečeno, najbolje je – pobjeći na sunce. Ali i u hladnim područjima sa tmurnim vremenom je dobro više boravka na otvorenom, jer sunca svakako ima više i pod slojem oblaka nego u vašoj dnevnoj sobi. A i kretanje pomaže razmjeni u tijelu.

Dobar je i sport, ali nije dovoljno tek malo prošetati. Tri puta tjedno dobro se oznojiti dokazano povećava količinu serotonina. Važna je i pravilna ishrana: i tu sezonski u pravilu ima samo namirnica sa mnogo ugljikohidrata i masti, ali treba naći način kako na prirodan način pokriti i potrebu vitamina. Umjetne vitaminske pilule, kazuju brojne studije, jedva da donose neke koristi.

Ako baš ništa od toga ne pomaže, onda ipak treba potražiti i savjet liječnika. Možda će pomoći i takozvana „lampa dnevne svjetlosti" koja će pomoći da se probudite iz „zimskog sna". Ali tek u doista najtežim i izuzetnim slučajevima – a tu već govorimo o suicidalnim sklonostima - će se dobar liječnik odlučiti propisati vam antidepresivno sredstvo. Jer u osnovi zimska depresija nije bolest. Problem je naše društvo što zimu više ne priznaje kao nevolju koju je najbolje prespavati.