Izraelski premijer Benjamin Netanjahu je u ponedjeljak (23.9.24.) kazao kako je aktualna eskalacija u Libanonu potrebna kako bi se „naše ljude zaštitilo od Hezbolaha". Pritom je istaknuo da „moramo uzeti u ruke oružje kako bismo utrli put za siguran povratak kućama ljudima u sjeverne izraelske zajednice."

Gotovo godinu dana ranije, oko 60.000 Izraelaca je moralo evakuirati svoje domove kad je Iranom potpomognuta paravojska Hezbolaha u Libanonupočela napadati pograničnu regiju na sjeveru Izraela. Hezbolah – kojega su pojedine zemlje poput SAD-a i Njemačke klasificirale kao terorističku organizaciju, dok je EU tek njegovo oružano krilo klasificirala kao terorističku skupinu – svoje napade je obrazložio kao podršku Hamasu, terorističkoj organizaciji iz Pojasa Gaze, čiji pripadnici su 7. listopada 2023. ubili oko 1.150 Izraelaca i kao taoce uzeli oko 250 ljudi.

Prema navodima Ministarstva zdravstva u Gazi, koje je pod kontrolom Hamasa, dosad je tijekom rata Izraela protiv Hamasa ubijeno oko 41.000 ljudi.

„Skoro potpuni rat"

No broj ubijenih i dalje raste. Aktualni izraelski napadi, kao i nedavne eksplozije uređaja za komunikaciju, uključujući ubojstva vođa Hezbolaha, odnijeli su oko 500 ljudskih života, a ozlijeđeno je oko 1640 ljudi diljem Libanona. Visoki predstavnik EU-a za vanjske poslove Josep Borell je aktualnu situaciju opisao kao „skoro potpuni rat".

Prema riječima Saname Vakil, direktorice programa za Bliski istok i Sjevernu Afriku pri britanskom trustu mozgova Chatham House, aktualna vojna operacija i eskalacija uglavnom doista služe kao „opravdanje ili pokriće izraelskih napora za povratkom njegovih prognanih građana na sjever". Ona ocjenjuje kako se Izrael pri aktualnim napadima na Libanon vodi trima faktorima.

„Prvo, Izrael pokušava da odvoji rat u Pojasu Gaze i sukob s Hezbolaha jedno od drugog", kazala Vakil za Deutsche Welle. „Izrael nije bio u stanju postići primirje u Pojasu Gaze, a zbog Pojasa Gaze nije uspio sklopiti ni mirovni sporazum s Hezbolahom."

Za to vrijeme takozvana osovina otpora, koju čine Iran i neke paravojske poput Hezbolaha i Hamasa za koje su Izrael i SAD neprijatelji, fokusira se na ujedinjavanje svojih snaga i vršenje stalnog pritiska na Izrael od 7. listopada, dodala je Vakil.

Posljedice drugog Izraelsko-libanonskog rata 2006.

„Drugo, naravno, Izrael je izložen stalnoj sigurnosnoj opasnosti od strane Hezbolaha u Libanonu", istakla je ova analitičarka. Izraelsko-libanonski rat iz 2006., koji je trajao nešto više od 30 dana i kao „Drugi libanonski rat" ušao u povijest nakon prvog ratnog konflikta ove dvije zemlje između 1982. i 1985., okončan je primirjem i donošenjem UN-ove rezolucije broj 1701.

Jedan od dogovorenih uvjeta je bilo i povlačenje kako izraelskih trupa tako i Hezbolaha te razoružanje te paravojske. No, Hezbolah se nije niti povukao iz južnog Libanona – pogranične regije s Izraelom – niti je ta šijitska milicija predala svoje oružje. Umjesto toga je u godinama nakon tog rata uz iransku pomoć porastao broj Hezbolahovih boraca, kao i količina oružja.

To ujedno potpiruje strahove da bi borci Hezbolaha u budućnosti mogli oteti izraelske građane. „Izrael (ponovno) nastoji prisiliti Hezbolah da prihvati Rezolucije 1701 UN-ovog Vijeća sigurnosti", pojašnjava Vakil.

Libanon odvraća pozornost od rata u Pojasu Gaze

„Treće", napominje dalje Vakil, „s ovom vojnom operacijom u Libanon, pozornost više nije usmjerena na Pojas Gaze." Ona dalje pojašnjava da se gotovo godinu dana nakon početka rata u Pojasu Gaze međunarodni fokus preusmjerio, iako se rat nastavlja i još uvijek se više od 90 ljudi nalazi u zatočeništvu Hamasa.

Prema mišljenju ove analitičarke, rat u Libanonu je skretanje pozornosti s nepostojanja strategije Izraela po pitanju konflikta u Pojasu Gaze. Izrael se ne namjerava povući iz tog područja, a nije ni jasno što planira na „dan nakon toga", pojašnjava Vakil.

Kopnena ofenziva u Libanonu kao potencijalna prekretnica

Izraelsko stanovništvo je u međuvremenu sve nestrpljivije. Raste pritisak na premijera Netanjahua da dogovori primirje i osigura povratak taoca. Taj rastući unutarpolitički pritisak primjećuje i Lorenzo Trombetta, analitičar za Bliski istok i konzultant UN-ovih agencija.

On polazi od toga da bi izraelska vlada konsenzus u stanovništvu mogla postići tako što bi se pobrinula za sigurnost na sjeveru zemlje uz granicu s Libanonom. „Samo što je teško reći je li Izrael u stanju da to postigne", istaknuo je Trombetta u razgovoru za DW.

On je dodao kako nitko aktualno ne može reći hoće li i kad biti pokrenuta izraelska kopnena ofenziva te kako bi Iran reagirao ukoliko Hezbolah doživi totalni poraz.