Angeli Merkel, rođenoj u Hamburgu, i koja je odrasla u Templinu u regiji Uckermark, politika nije bila „suđena". Kćer jednog pastora, fizičarka, žena koja nije pripadala pokretu otpora, tako se karakterizira njezino vrijeme u Demokratskoj Republici Njemačkoj (DDR). Tek s padom Berlinskog zida i promjenama koje su uslijedile, u njoj se probudila želja za politikom, za tim da nešto pokrene. Tada je već bila u srednjim tridesetima.

Tada se pridružuje „Demokratischer Aufbruch", jednom manjem građanskom pokretu koji se kasnije „utapa" u Kršćansko-demokratsku uniju (CDU). Tada je kancelar Helmut Kohl skrenuo pažnju na mladu ženu koja je djelovala neprimjetno i postavio je za ministricu u svom prvom svenjemačkom kabinetu 1990. godine. Munjevita karijera je počela.

Zbog toga je Angela Merkel dobila nadimak "Kohlova djevojčica". Slovila je kao "dvostruka kvota": žena i „Ossi" (naziv za osobu iz Istočne Njemačke – nap. ur.). Angeli Merkel trebat će dosta vremena da se oslobodi tog imidža

S druge strane, to je, kako će se kasnije pokazati, jedna od tajni njezina uspjeha, smatra Thomas de Maizière, njezin dugogodišnji politički suputnik. Mnogi je podcjenjuju. Ne samo (muški) političari u njezinoj stranci. Oni je ne shvaćaju ozbiljno. Čak i kad je pridonijela padu Helmuta Kohla nakon skandala s donacijama CDU-a i postala čelnica stranke, i dalje su vjerovali da je to samo privremeno. Prevarili su se dugoročno.

Još jedan istaknuti primjer muške arogancije također je prikazan u dokumentarcu. Gerhard Schröder, njezin prethodnik na mjestu kancelara, koji je tijesno izgubio od njezinog CDU-a na saveznim izborima 2005., zlonamjerno je upitao: "Mislite li stvarno da će se moja stranka pridružiti vladi koju vodi gospođa Merkel?" Kao što je poznato, njegova je stranka učinila upravo to; Angela Merkel je tri puta bila kancelarka u „velikoj koaliciji". Samo više nije bilo Gerharda Schrödera.

Pragmatizam kao politička strategija

Stil vladanja kancelarke Merkel često se opisuje kao pragmatičan. Sama ga je ovako formulirala: "Čeznem za onim što je moguće. Prvo razmisliti i posavjetovati se, a onda odlučiti." Umjeren, pragmatičan pristup omogućuje joj da vodi Njemačku kroz brojne krize: financijsku, ekonomsku, migracijsku, koronakrizu. Tijekom njezine vladavine, čini se kao da je zemlja nekako prolazila bolje od drugih.

Ipak danas postoje dvojbe. Novinarka Marina Weisband o tome kaže: "Merkel je samo upravljala krizama, nije ih vodila." Ulaganja u budućnost, kaže Weisband, su kasnila jer nije bilo strateških odluka koje bi bile kratkoročno nepopularne, ali bi dugoročno bile korisne. Weisband je optužuje da je propustila da učini više na zaštiti klime u Njemačkoj.

Za Thomasa de Maizièrea, Merkel je više tipičan predstavnik tadašnjeg raspoloženja u Njemačkoj. Građani i poduzeća dugo su, kaže on, dobro živjeli s odlukama vlade Angele Merkel. Nitko nije želio mnogo više promjena. Merkel je, kaže on, pragmatičarka, a ne vizionarka. I naravno da je željela biti reizabrana, kaže on.

Optužuju je i za odluke koje je donijela, a su koje bile iznenađujuće: odustajanje od atomske energije nakon katastrofe u reaktoru u Japanu 2011. i to što je 2015. ostavila otvorene granice za izbjeglice koje su u Njemačku stigle iz Mađarske.

Podjela društva

Njezina rečenica iz tih dana "Uspjet ćemo" još uvijek dijeli društvo. Ima ih – posebno iz drugih političkih tabora – koji ju cijene zbog njezine politike prema izbjeglicama na početku tog vala. Naglašavaju njezinu ljudskost. A ima i drugih za koje je ova izjava bila pogrešna. YouTuber LeFloid smatra da Merkel strahove ljudi nije shvaćala ozbiljno. Ona je mnoge ljude preopteretila, smatra LeFloid.

Za mnoge, ovo preopterećenje također je dio objašnjenja zašto su se snažne političke snage ekstremno desnog spektra uspjele etablirati tijekom 16 godina vladavina Angele Merkel. Najprije Pegida, pa Alternativa za Njemačku (AfD). Postoji još jedan razlog za trijumf AfD-a, posebno unutar njezine vlastite stranke: Merkel je odvela CDU predaleko u centar i ostavila previše prostora na desnom rubu, smatra LeFloid.

Svi se slažu u jednom: nikad nije bila konzervativna. No, inače nije sasvim jasno za što se sadržajno zalagala Angela Merkel. Njezina politika „onoga što je moguće“ često je bila prilično neideološka.

S druge strane, to ju je učinilo i traženom kriznom menadžericom na međunarodnoj sceni. Njezini većinom muški kolege cijenili su i bojale se noćnih konferencija s "Angelom", u kojima je i u bezizlaznim situacijama pronalazila kompromise, koje je svatko mogao službeno podržati, a da ne izgubi obraz.

Neuspjesi u politici prema Rusiji

Postojala je samo jedna stvar u kojoj se volja Angele Merkel da postigne konsenzus nije ostvarila: ruski predsjednik Vladimir Putin uvijek je samo slijedio svoju agendu. U početku je bio primjetan napor – s obje strane. No brzo se pokazalo da se obostrano ne vole. Putin je doduše pregovarao, ali je onda činio ono što mu se činilo prikladnim.

Tako je primjerice Angela Merkel širom svijeta dobila pohvale zbog mirovnih pregovora o separatističkim područjima u istočnoj Ukrajini 2015. godine. Ali rezultat je bio otrežnjujući. Prekid vatre nije trajao ni 48 sati.

Marina Weisband, rođena Ukrajinka, prebacuje Angeli Merkel da je takvim neučinkovitim ugovorima samo ojačala Putina. Sve je to dosta štetilo Ukrajini jer je doduše dobila na vremenu prije rata koji je tada već bio na pomolu, ali to vrijeme nitko nije iskoristio za materijalnu potporu zemlji, kaže Weisband. Merkel i Njemačka također su, smatra ona, trebale pružiti više vojne pomoći prije napada Rusije.

Weisband smatra da je jasno zašto se to nije dogodilo: Njemačka, a samim time i Merkel, nije htjela naljutiti Putina. Opskrba jeftinim ruskim sirovinama, posebice naftom i plinom, bila im je previše važna, smatra ona. Interesi poslovanja trijumfirali su, kako kaže, nad interesima političkog razuma i međunarodnog prava. S dramatičnim posljedicama.

Dramatičnim i za njemačku ekonomiju: jeftina nafta i plin odgađaju širenje obnovljivih izvora energije na štetu klime, naglašava Weisband.

Pa što ostaje od “vječne kancelarke”? Bilanca je mješovita. Ima i pohvala i kritika – ovisno o temi i koga o tome pitate.

Tagesschau.de (zi)