Nenad Marjanović Fric i Diego Bosusco Ptica, bivši basist i bubnjar kultnih KUD Idijota, benda koji je obilježio povijest pulskog, ali i jugoslavenskog rocka, nedavno su preuzeli ključeve gradskog prostora u središtu Pule, s idejom da ondje otvore rock galeriju. U njoj bi se nalazile memorabilije istarskih rock bendova, počevši od Idijota i Atomskog skloništa, pa sve do onih najmanjih, ali i stranih izvođača koji su gostovali u Puli. A takvih je podosta, od disco zvijezda Boney M, preko Statusa Quo, Jamiroquaija, Jamesa Browna, Motorheada, Stinga, Grace Jones, Toma Jonesa do Leonarda Cohena. Prostor od 152 četvorna metra Grad je dodijelio njihovoj udruzi Ipsilon po simboličnoj mjesečnoj cijeni od kune po kvadratu.

Galerija bez Atomskog skloništa?

„Osnovica je valorizacija Pule 70-ih, 80-ih, 90-ih i dalje kao rokerskog grada. To je jedan specifikum vezan uz brodogradilište, vojsku i žestoki rock. Evocirali bismo sjećanje na svoju mladost i neku razinu koju današnje generacije mogu samo sanjati", rekao je Fric za DW. Galerija bi funkcionirala tako što bi posjetitelji platili ulaznicu i razgledali postav: najviše bi tu bilo memorabilija samih KUD Idijota, rekao je Fric, te objasnio da pritom ne bi bili zakinuti ni drugi rockeri.

„Mi smo bili najbitniji pulski klupski bend. Nema tu lažne skromnosti: pokretali smo scenu, snimali druge, imali klupske svirke, fanzin, vukli mlađe bendove sa sobom. Bili smo glavni pokretači nečeg što je kasnije postala najjača scena u Jugoslaviji. Nitko neće biti uskraćen zato što ćemo Ptica i ja objesiti svoje jakne, gitare, bubnjeve", objašnjava bivši basist Idijota.

Problem je, međutim, nastao u samom startu budući da Bruno Langer, frontman Atomskog skloništa, nije zainteresiran za sudjelovanje u projektu pa se nameće pitanje što je rock galerija bez Atomaca.

„Ideju o prvoj hrvatskoj rock galeriji pokrenuo je Petar Ćurić (potpredsjednik pulskog HDZ-a i gradski vijećnik, op. a.). Nazvao me, razgovarali smo o tome, a nakon toga je udruga Ipsilon dobila prostor. Iznenadilo me kad su rekli da će se ondje naći i Atomsko sklonište jer me nitko nije kontaktirao. A budući da je Atomsko sklonište zaštićeno ime, a vlasnik pečata sam ja, to ne dolazi u obzir i u tom muzeju nas biti neće. Osim toga, mi smo aktivni, prije korone održali smo 50 koncerata na teritoriju bivše države i još nismo za muzej", objasnio je Bruno Langer.

Čija je ideja?

Iako podržava ideju i smatra da Pula zaslužuje rock galeriju, Petar Ćurić podsjeća da je osobno još 2017. - o čemu je tad pisao lokalni list, pa i portal Regional Express gdje je Fric zaposlen – pokrenuo tu priču. „Ideju o projektu Prvog hrvatskog muzeja rock'n'rolla u Puli lansirao sam u travnju 2017. Ne samo što je to bila moja inicijativa, nego sam ju, kao takvu, komunicirao i kao službeni kandidat HDZ-a za zamjenika gradonačelnika Pule", podsjeća Ćurić. Pritom nije nevažno reći da se radi o akademskom glazbeniku, udaraljkašu, koji je diplomirao i magistrirao u Engleskoj, a svojedobno bio sudionik pulske rock scene kao bubnjar mnogih bendova. Ćurić tvrdi da je koncept rock galerije ustvari prekopiran projekt njegovog muzeja, a jedina razlika je, objašnjava, u tome što je u nazivu izbačena riječ „hrvatski“, a ubačena „istarski“, vjerojatno da bi se, kaže, podilazilo vladajućem IDS-u. 

„S obzirom da se, izuzev navedenih preinaka, radi o doslovno istom projektu pulskog HDZ-a, bio bih bedast kad ga ne bih podržao", kaže Ćurić. Štoviše, zalaže se da se projekt financijski podupre, uz uvjet da nositelji posjeduju autorizaciju vođa Atomskog skloništa i KUD Idijota. Poznato je, naime, da je Sale Veruda autor većine pjesama i glazbe Idijota pa bi i s njim trebalo riješiti autorska prava. On, međutim, ne želi ništa komentirati „dok ne vidi o čemu se radi“.

Fric, s druge strane, odvraća: „Politička je budalaština da netko ljudima koji su snimili devet albuma, aktivno svirali dvadeset i nešto godina, kaže da su mu pokrali ideju. To što Ćurić gaji antipatiju prema našim ljevičarskim idejama je jedno, ali da smo mi pokrali jednu klijentelističku stranku je teško „budalijanje“, kaže.

„Nekad Liverpool, danas palanka"

Da je rock galerija Puli itekako potrebna, neovisno o tome tko je pokreće, smatra i Damir Burić, pulski novinar i dobar poznavatelj ovdašnje rock scene, autor ciklusa dokumentarnih emisija o povijesti pulske rock scene Rock'n'Pula na lokalnoj TV Novi. „To apsolutno treba napraviti jer i Pula i Istra svojom rock poviješću to zaslužuju", kaže. Logičnim smatra i Fricov stav o tome da ključno mjesto u galeriji nađu upravo KUD Idijoti.

„Oni spadaju u sam vrh pulskog rocka. Mislim da bi trebali uvrstiti i sve ono što je vezano uz Romea Đomliju (The Spoons, op.a.), Mira Kusačića (Messerschmitt), Edija Maružina (Gustafi) i Livija Morosina. Trebalo bi obuhvatiti najmanje 20-30 bendova", smatra Burić. „Mislim da je", nastavlja, „najžešće vrijeme bilo početkom 80-ih, kad je Pula imala najjaču alternativnu scenu, a definitivno su predvodnici tad bili Gustaph y njegovi dobri duhovi i Stabilizacija, oba benda iz Vodnjana iako su u njima bili i Puljani."

Pritom se slaže s Fricovom konstatacijom da je „Pula nekad bila Liverpool, a danas je palanka". „Sav pulski rock je u jednom hodniku u podzemlju Društvenog centra Rojc, u nekoliko prostorija na katovima, u još nekoliko mjesta u gradu i to je manje-više sve", zaključuje Burić.