Atlas siromaštva koji je objavila Savezna udruga za skrb (Paritätischer Wohlfahrtsverband) pokazuje jasnu podjelu: dok na istoku zemlje 20-ak posto ljudi važi za siromašne, na zapadu ih je samo oko 13 posto. Za čitavu zemlju prosjek iznosi 14,3 posto. Pritom se granica siromaštva podosta poklapa s granicom između istočnog i zapadnog dijela Njemačke: dok u nekim dijelovima na istoku 27 posto ljudi živi na granici siromaštva ili ispod nje, na zapadu se taj postotak kreće oko 10 posto.

Granica siromaštva se određuje u odnosu na prosječnu plaću: siromašan je onaj tko mjesečno na raspolaganju ima manje od 60 posto prosječne plaće. Za samca to iznosi 764 eura mjesečno, a za bračni par bez djece 1367 eura. Osim toga se automatski siromašnim smatra svatko tko dobija socijalnu pomoć, tzv. Hartz-IV. Za samca ona iznosi oko 700 eura mjesečno. Ukoliko se od te sume oduzmu troškovi stanarine i režija ostaje oko 250 eura za hranu, obrazovanje, kulturu i sve ostalo.

Ne glad, već socijalno isključivanje

Do prije nekoliko godina to je doduše značilo tešku situaciju, ali nije predstavljalo pad na samo društveno dno. Mnoge su usluge i službe bile državne, što je u pravilu za socijalno slabije značilo i besplatne. To se odnosi primjerice na sredstva javnog prijevoza, mogućnosti korištenja knjižnica ili bazena, ali i na dodjelu socijalnih stanova. Već nekoliko godina u zemlji je međutim prisutan trend privatizacije tih službi, a one rade na principu profita.

To dovodi do sve većeg i očiglednijeg isključivanja siromašnijih ljudi iz društvenog života. Hrana je još uvijek jeftina - zahvaljujući različitim diskontnim lancima nije toliko teško jeftino se prehranjivati ili oblačiti. Sve drugo, međutim, postaje skupo: siromaštvo danas u Njemačkoj prije svega znači nesudjelovanje u društvenom životu, socijalno isključivanje.

Siromaštvo kao 'normalnost'

Karakteristika siromašnih u Njemačkoj nije toliko to da gladuju, ali oni često nemaju zdravstveno osiguranje, ne mogu platiti odlazak zubaru i nemaju dovoljno novca za platiti cjelodnevni boravak djece u školi.

Pritom se sadašnja gospodarska i financijska kriza u ovim aktualnim brojkama još uopće ne očituje: atlas siromaštva je rađen na osnovi statističkih podataka iz 2007. godine, aktualna kriza njima nije obuhvaćena.

Siromaštvo u Njemačkoj se ne može uspoređivati sa siromaštvom u nekim zemljama u razvoju, ali zabrinjavajuće je da je broj onih koji u svakodnevici jedva preživljavaju sve veći, i to iz godine u godinu. Kritičari upozoravaju na činjenicu da je u nekim krajevima Njemačke siromaštvo već udomaćena pojava, tamo to postaje neka vrsta normalnosti. A siromaštvo i besperspektivnost loša su i eksplozivna mješavina. Tu leži negativan potencijal koji bi mogao uzdrmati i same temelje demokratskog poretka u zemlji.

Autor: za/epd/dpa

Odg. ur.: A. Janković