Kanada ima dugačku povijest kao useljenička zemlja i na tom području ima bogato iskustvo. Useljenjem se broj stanovništva te zemlje svake godine povećava za jedan posto - veliki dio čine doseljenici koji u tu zemlju dolaze zbog posla. Kanada uvijek iznova usklađuje svoju politiku sa svojim gospodarskim potrebama koje se stalno mijenjaju. A Njemačka na tom polju može još dosta toga naučiti, pokazuje studija berlinskog Instituta za stanovništvo i razvoj.

Njemačka mora pojačati napore kako bi bila atraktivna za useljenje, kaže direktor tog instituta Reiner Klingholz. U narednih deset do 15 godina, prema njegovom mišljenju, nedostajat će radne snage u svim branšama. A kako bi se tržište radne snage "osvježilo" useljavanjem, Njemačka se ne može dugo osloniti samo na priljev radne snage iz drugih zemalja Europske unije.

Istovremeno i političari moraju građanima objasniti moguće prednosti useljavanja. "Moramo se transparentnije i ofenzivnije predstaviti. Moramo se aktivnije reklamirati u inozemstvu", kaže Klingholz.

Kanada kao primjer?

Od 1967. Kanada bira svoje useljnike pomoću sustava bodovanja. Najvažniji kriteriji za izbor su obrazovanje i znanje jezika. Potencijalni useljenici time mogu steći dvije trećine bodova nužnih za useljenje. Osim toga kanadska vlada dodjeljuje bodove i za radno iskustvo, godine starosti ili za već postojeću ponudu za posao. U obzir se uzimaju i druge stvari, poput obrazovanja partnera ili prethodnog boravka u Kanadi.

No ne traži se samo visoko kvalificirana radna snaga. "Naravno, u Kanadi postoji i potreba za radnicima s nižim kvalifikacijama u sektoru njege, naftnoj industriji te u šumarstvu. Za te osobe u pojedinim regijama i provincijama postoje posebni programi", objašnjava Klingholz. U slučaju da na tim područjima imaju ponudu za posao, useljenici najprije imaju pravo na ograničeni boravak u Kanadi. Stalnu boravišnu dozvolu na kraju dobiju samo pojedinci.

U Njemačkoj su mogućnosti za trajnu boravišnu dozvolu ili dobivanje njemačke putovnice daleko manje nego u Kanadi, kritizira Klingholz. Zato su i rezultati tzv. "Plave karte" (Blue Card), koja je trebala olakšati dolazak stručne radne snage u Njemačku i koja je stupila na snagu ove godine, do sada bili neznatni. Osim toga, "Plava karta" je u inozemstvu vrlo malo poznata.

Integracija prije useljenja

Mnogi potencijalni useljenici u Kanadu nemaju konkretnu ponudu za posao. Ali, to nije nedostatak, smatra Stefan Sievert, jedan od autora studije. Jer, postoji čitava integracijska politika koja ne počinje pukim prelaskom granice. "Programi koji useljenicima trebaju olakšati početak novog života počinje već u njihovoj domovini. Riječ je o pravom načinu informiranja i različitim tečajevima kako bi ljudi odmah od početka znali što ih tamo očekuje", objašnjava Sievert.

Useljenici u Kanadu su, prema službenim podacima, u prosjeku bolje obrazovani nego domaće stanovništvo. Istina je da se i u Njemačkoj u posljednje vrijeme povećao broj visoko obrazovanih useljenika. Ali, u usporedbi s Kanadom u Njemačkoj je i dalje veliki broj onih koji nemaju nikakvu stručnu spremu.

Uspjeh druge generacije, odnosno djece migranata u Kanadi, prema rezultatima studije je posebno impresivan. Oni su mahom postigli akademsko obrazovanje i na tom području čak nadmašili domaće stanovništvo.

I tu je bolja slika u Kanadi nego u Njemačkoj, jer kanadski školski sustav je daleko propusniji nego u Njemačkoj. U Njemačkoj osnovna škola traje samo četiri godine, a u Kanadi devet. Kako kaže Sievert, time djeca migranata imaju dovoljno vremena kako bi primjerice nadoknadila eventualne propuste u znanju jezika.