Mnogi psi aktivno percipiraju televiziju. Ponašanje pasa pred televizorom također može ovisiti o njihovoj osobnosti, otkrili su znanstvenici iz SAD-a. Svoje rezultate objavili su u poznatom znanstvenom časopisu Nature.

Kako bi proučili ponašanje pasa kod gledanja televizije, profesor psihologije Jeffrey Katz sa Sveučilišta Auburn u Alabami i njegovi kolege Lane Montgomery i Sarah Krichbaum podijelili su upitnike vlasnicima pasa. Zamoljeni su da dva mjeseca promatraju ponašanje svojih četveronožnih ljubimaca ispred ekrana. Za svoju studiju znanstvenici su zatim procijenili rezultate više od 450 pasa.

„Otkrili smo da živahni psi prate i slijede predmete na televizoru kako bi vidjeli gdje se nalaze. Također ih traže iza televizora“, kaže Katz. Za razliku od osobnosti, pasmina, dob ili spol nisu imali utjecaja na ponašanje pasa.

Televizija za borbu protiv usamljenosti?

Autor studije Katz uvjeren je da se rezultati mogu koristiti za daljnja istraživanja, ali i za suočavanje s usamljenošću kod pasa. „Ako znate što vaš pas voli gledati na TV-u, možete odabrati programe koji odgovaraju njegovim interesima, na primjer, kada niste kod kuće“, kaže Katz. Znanstvenici se nadaju da na ovaj način možete zabaviti svog četveronožnog prijatelja, ali i smanjiti potencijalne faktore stresa prilagođenim sadržajem.

Pogotovo u SAD-u više nije neuobičajeno staviti pse ispred televizora radi zabave. Pružatelji usluga poput DOGTV-a imaju za cilj pobuditi znatiželju i zabaviti pse umirujućim zvukovima, prizorima iz prirode i snimkama životinja. Prema Katzu, pseća televizija se, ovisno o temperamentu psa, može prilagoditi njegovim potrebama. 

Kritika gledanja televizije

No, postoje i skeptični glasovi iz znanstvene zajednice. Juliane Bräuer, voditeljica grupe "Studije o psima" na Sveučilištu Friedrich Schiller u Jeni, nije uvjerena korist od ovog koncepta. "Ono što mi smeta jest to što su druge stvari, drugi modaliteti, puno važniji za pse, poput mirisa. Televizija jednostavno ne miriši", izvještava Bräuer iz svog osobnog iskustva s psima.

Psi također imaju ograničeni vid. Pretpostavlja se da su slijepi za crvene i zelene tonove, zbog čega boje - na primjer, na ekranu - vide manje intenzivno. No psi bolje percipiraju pokrete od ljudi. Jesu li psi također sposobni razumjeti emocije, radnje ili čak kratke priče na televiziji, tek treba utvrditi daljnjim istraživanjima.

Za Juliane Bräuer gledanje televizije nije alternativa ljudskoj pažnji. „Možda to ljudima jednostavno stvara dobar osjećaj jer zamišljaju da je pas nekako zabavljen kada nisu tamo. Ali mislim da cijela rasprava ide u potpuno krivom smjeru, jer psa biste trebali nabaviti samo ako neće dugo biti sam“, kaže Bräuer.

Jedno je sigurno: psi su društvena bića i njihov odnos s ljudima im je važniji od TV programa.