Dokazi su ozbiljni: tajne službe Nizozemske, Velike Britanije i Švicarske navode imena, a ponekad čak i rang ruskih agenata koji stoje iza vala nedavnih cyber napada. Amerikanci, Kanađani, Danci i Australijanci takođe se žale na napade ruskih hakera. Iako su optužbe u pravcu Moskve na prvi pogled izgledale pomalo orkestrirane, nitko ne sumnja da ruski agenti konstantno napadaju zapadne institucije, političke stranke, kompanije ili sportska udruženja. Moskva to negira. Ali to radi mehanički, kao dosadnu vježbu, često uz primjesu cinizma.

Zapad odgovara kontramjerama: ulaže se više novca za cyber rat koji je u toku. Istovremeno, mnogi se pitaju: Što se krije iza ove dugo godina neviđene agresivnosti Kremlja? Što je cilj Moskve? Jer sve brža spirala sankcija i kontra-sankcija nikuda ne vodi. Na kraju, uvijek gube obje strane. Peterburški dijalog, koji počinje za nekoliko dana i okuplja predstavnike civilnog društva obje strane, u kontekstu rastućih tenzija na istoku i zapadu zapravo ima malo značaja. Zašto razgovarati kada ne postoji suštinska politička volja za boljim odnosima?

Tko je prvi počeo?

I tako zapad nastavlja da se pita: Što se krije iza ponašanja Rusije u posljednje vrijeme? Uočljivo je sljedeće: Najnovije napade je izvršavala prije svega ruska vojna obavještajna služba GRU. A pažnju izaziva i to da su špijuni djelovali vrlo diletantski, ostavljajući iza sebe tragove, pa su ih čak ulovili i na djelu.

Moskva ne reagira na proteste Zapada. To podsjeća na vrijeme hladnog rata. Ali i tada, na drugoj strani je uvijek postojalo nešto kao osnovno uzajamno povjerenje. No sada toga više uopće nema.

Teško je reći kada je to počelo: Ruski predsjednik Vladimir Putin je 2007. prvi put optužio Amerikance i Zapad da stvaraju unipolarni svet, bez uzimanja u obzir interesa Rusije. Ubrzo potom je počeo rat u Gruziji. Pokušaji izgradnje novih odnosa sa Moskvom nisu uspeli. Najave američkog predsjednika Donalda Trumpa o unapređenju odnosa sa Moskvom ne mogu se ostvariti zbog otpora Kongresa. U međuvremenu, političari na Istoku i na Zapadu više razgovaraju jedni o drugima nego jedni sa drugima.

Kako razmišljaju generali?

Radi li se tu o novcu? Zbog napada Rusije, zemlje NATO povećavaju svoje vojne budžete. Predsjednik Putin je svojevremeno najavio da sljedeće godine namjerava smanjiti budžet za vojsku. Novac mu je potreban da bi dao nove impulse ruskoj ekonomiji koja bilježi slab ekonomski rast.

Procjena je da njegove generale to baš neće razveseliti, i već se špekulira o tome da je vojna obavještajna služba GRU upravo zbog toga izvela najnovije cyber napade. Jer, pojačane tenzije sa protivnikom su uvijek dobre za budžet odbrane. Drugi tvrde da se Rusija ponaša ovako jer je Washington već odlučio da krajem studenog drastično pooštri sankcije. Zbog toga Moskva nije ničim motivirana na dobro ponašanje.

Što god da stoji iza ruske nove agresivnosti, Kremlj će u jednom trenutku s time morati stati. Bolji međusobni odnosi su u interesu i Rusije i Zapada. Čak i savez sa Kinom nije prava alternativa partnerstvu sa Zapadom. Zato što Peking hladno kalkulira.