DW: Što bi, prema vašem mišljenju, bio idealan ishod sastanka Donalda Trumpa i Kim Jong Una?

Robert King, specijalni američki izaslanik za ljudska prava u Sjevernoj Koreji od 2009 do 2017: Najbolji scenarij za taj samit bio bi da pregovori pokrenu napore ka denuklearizaciji i poboljšanju odnosa. Tu postoje kompleksni problemi i duboko, dugotrajno nepovjerenje na obje strane. Zato se razlike ne mogu riješiti tijekom samo jednog sastanka. Scenarij koji predlaže John Bolton (Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost), a koji predviđa momentalno nuklearno razoružanje, nije realan. Nema jasnih indicija što SAD mogu ponuditi, a da zadovolji Pjongjang ili da ga motivira da pokrene proces denuklearizacije.

Alexandra Bell, Centar za kontrolu i oružja: Ako na kraju samita dobijemo nešto poput sporazuma s Iranom, to bi bilo istodobno i pozitivno i vrlo ironično. Bilo bi vrlo frustrirajuće da se promatra taj proces, ali je to ipak bolje od sukoba na Korejskom poluotoku. Ali mora se shvatiti da su za taj ishod potrebni mjeseci, ako ne i godine, i da će to biti najkompliciraniji sporazum o suzbijanju naoružanja u povijesti.

Joshua Pollack, urednik časopisa The Nonproliferation Review: Najbolji ishod koji ja mogu zamisliti jest samit koji bi najvećim dijelom bio održan samo forme radi, koji bi započeo, ali ne i završio proces pregovora.

Evans Revere, bivši glavni zastupnik američke vlade u pregovorima sa Sjevernom Korejom: „Idealan ishod" je vjerojatno i najmanje vjerojatan ishod tog samita: to je sastanak na kome sjevernokorejski čelnik pristane na denuklearizaciju – onakvu kakvu su definirale SAD. On bi se tu obvezao na taj proces tako što bi odmah eliminirao određene izvore, pogone, oružje i nuklearni materijal, pristao bi na vremenski raspored za potpuno okončanje njihovog nuklearnog programa, i uz to prihvatio pregovarački proces sa Sjedinjenim Državama u kome se implementira denuklearizacija i definiraju tehnički detalji.

DW: Što je vaš najgori scenarij za samit Trumpa i Kima?

King: Najgori scenarij jeste da Trump to vidi kao jednokratni sastanak na kome će Amerika predstaviti svoje maksimalne zahtjeve za denuklearizaciju Sjeverne Koreje i zatim napustiti pregovore kada Pjongjang odbije zahtjeve Amerike. To bi mogla biti jedinstvena prilika da se odustane od neprijateljstva na obje strane i da se izgradi odnos koji vodi do denuklearizacije.

Bell: Najgori mogući ishod jeste da obje strane odustanu razočarane i ljute, i da se vratimo tamo gdje smo bili prije Olimpijade u Seulu.

Pollack: Najgori scenarij bi bio sastanak onaj na kome se naglašavaju razlike između dvije strane i koji vodi do naglog kraja tog procesa.

Revere: Najgori scenarij za samit jeste da vođa Sjeverne Koreje odbije denuklearizaciju toliko dugo dok Amerika ne načini korake koje zapravo ne može ili ne želi da poduzeti, na primjer kraj savezništva s Južnom Korejom ili povlačenje američkih trupa. A nakon toga prekid samita u atmosferi međusobnih optužbi i američki predsjednik koji počinje razmatrati vojne opcije kako bi se izborio s nuklearnom prijetnjom.

DW: Mislite li da će Trump i Kim biti adekvatno pripremljeni za samit?

King: Ozbiljno sumnjam da će Trump biti prikladno pripremljen. Normalna procedura u diplomaciji jeste da se dužnosnici nižeg ranga sastanu i razgovaraju o mogućnostima suradnje, da pažljivo istražuju interese i brige druge strane. Ako se ovaj samit započne bez tih diskusija na nižoj razini, moglo bi doći do ozbiljnih nesporazuma. Pregovori sa samouvjerenim mladim čelnikom jedne suverene nacije nemaju ništa zajedničkog sa sastankom između jednog investitora u nekretnine i poslovnog partnera ili mogućeg ulagača.

Bell: Ovakve prilike se ne pojavljuju često. Bila bi šteta ako ova administracije ne zapne i ne uradi neophodni posao da stvori makar donekle pozitivan ishod. Ovo je Trumpova prva nuklearna utakmica i ulozi su prilično visoki.

Pollack: Ako do samita dođe, Kim će biti vrlo pripremljen i pažljivo će birati riječi. Trump će improvizirati. Oni su jednostavno takve osobe. Trump ne reagira dobro kada ga savjetuju njegovi podčinjeni.

Reviere: Ne mogu govoriti u ime američkog predsjednika, koji ima nadaleko poznatu averziju ka brifinzima i detaljima. Što se tiče vođe Sjeverne Koreje, budući da je u pitanju sudbina njegove nacije, nema govora o tome da neće biti pripremljen. Možda će i doći za pregovarački stol spreman postaviti jednu ili više zamki američkom predsjedniku. One su skicirane u dokumentu koji sam upravo predstavio u Seulu.

DW: Postoji li povijesni presedan u kome se zemlja poput Sjeverne Koreje odrekla potpuno funkcionalnog nuklearnog arsenala?

King: Nema presedana za Sjevernu Koreju kad je u pitanju odustajanje od nuklearnog kapaciteta. Nema nikakvog nacrta za denuklearizaciju koju Amerika traži od Sjeverne Koreje i nema postojećeg modela za to što Amerika može osigurati kao motivaciju ili jamstvo za Sjevernu Koreju da joj osigura sigurnost.

Bell: Osim Južnoafričke Republike, ne postoji zemlja koja je odustala od potpuno funkcionalnog programa za nuklearno oružje, a Južna Afrika je to uradila manje-više dobrovoljno i samoincijativno.

Pollack: Nema pravog presedana da zemlja odustane od nuklearnog oružja. Neki će možda spomenuti Libiju, ali istina je da Libija nije imala nuklearno oružje dostojno tog imena. Drugi možda navode bivše sovjetske republike, ali ni to nije prava usporedba. Nakon sloma SSSR-a, Ukrajina, Kazahstan i Bjelorusija dozvolili su Rusiji da ukloni sve sovjetske bojeve glave s njihovih teritorija. Ima i onih koji spominju Južnu Afriku, ali i to je vrlo drugačiji model. Južna Afrika je tiho razmontirala svoj mali arsenal i tek nakon toga priznala da je on uopće postojao. Ona do danas ima zalihe visoko obogaćenog urana.

Revere: Neki su se pokušali da se pozovu na primjere Južne Afrike ili Ukrajine i drugih bivših sovjetskih republika u smislu presedana za Sjevernu Koreju, ali niti jedan od tih primjera zapravo ne liči na situaciju u Sjevernoj Koreji.