Među stručnjacima za marketing se čuje legenda kako je i Djed Božićnjak isprva nosio neugledno smeđe ruho – dok ga nije zgrabila Coca Cola, stavila mu bocu svog napitka u ruku, a njega obukla u istu boju koja je i na njihovim zaštitnom znaku, dakle crveno. Iz Vatikana, a pogotovo od ovog pape Franje se uvijek iznova čuje upozorenje kako Božić nije tek svetkovina potrošnje i konzuma, ali baš je tako osvojila čitavu planetu. Sad svi misle da baš 25. prosinca moraju nešto kupiti i nekome nešto pokloniti – pa makar koje vjere bili.

To je problem i muslimanskim državama Arapskog poluotoka –tamo se Božić u najboljem slučaju smije zvati tek „blagdan“, ali Božić sve više smeta i vlastima u Kini. Jer makar u toj zemlji ima manje od deset posto kršćana, u kineskim velegradovima u ovim danima je sve puno okićenih božićnih drvca i Djeda Božićnjaka u svim prilikama.

No toga je i Pekingu već dosta: čuju se upozorenja o „štetnim stranim utjecajima“ kao posljedica zapadnih tradicija proslave Božića, a u provinciji Younan je jedna tvrtka koja je vlasnik više trgovačkih centara upozorila vlasnike trgovina u njenim prostorima neka prestanu prodavati božićne čestitke i poklone, baš kao i da uklone ukrase koji bi imali veze s Božićem. Trgovce se upozorava kako ne trebaju „slijepo povoditi za tuđim tradicijama“.

Mirišljavi štapići umjesto svijeća?

No i u Kini sve to jedva da ima ikakve veze s rođenjem Isusa, nego s kupovanjem i potrošnjom. Utoliko nisu samo velegradovi kao što je Šangaj koji je tradicionalno otvoren prema svijetu, nego i Chongqing usred Kine u ovim danima izlozi trgovina prepuni božićnih stabala, kuglica, svijeća i zamotanih poklona. Pojedinih prosvjeda doduše ima: komunistička mladež pokrajine Gansu je pozvala svoje članove neka prestanu slaviti taj zapadni blagdan, nego da radije obilježavaju spomen Bitke na jezeru Changjin – sukob kineske i američke vojske u Korejskom ratu prema kojem je snimljen i film.

Teoretski, kršćanstvo nije zabranjeno u Kini, ali se i pripadnike te vjere nadzire u kojoj mjeri su pod „stranim utjecajem“. Štoviše: Wang Huning iz moćnog Stalnog povjerenstva politbiroa kineske komunističke partije je pozvao kineske kršćane neka i njihov Božić „prilagode“ kineskoj kulturi, a ne obratno: moramo „pouke i pravila usuglasiti sa zahtjevima razvoja i napretka današnje Kine, socijalističkih temeljnih vrijednosti i izuzetne kineske tradicije i kulture.“

Tko će to računati...

U Kini je najveći blagdan doček njihove Nove godine koja se temelji na mjesečevom kalendaru. Tu proslavu promiče i kinesko ministarstvo vanjskih poslova koje u tome vidi i način „promicanja kineske kulture u drugim zemljama“ i svakako bi željelo da se kineska Nova godina slavi u čitavom svijetu. Nikome ne pada previše teško slaviti, bilo svoje, bilo tuđe blagdane – ali bradata spodoba u crvenom ruhu još uvijek bolje prolazi nego kinesko Slavlje proljeća. Tim više što se zbog lunarnog kalendara ta proslava stalno pomiče: sljedeće godine je 10. veljače.

aš(ARD)