Čaj, čaj i još jedan čaj. Dok su skupljali materijal za svoj dokumentarni film o smrti Njemice turskog porijekla Hatun Surucu, novinari Matthias Deiß i Jo Goll nisu se samo morali truditi osvojiti povjerenje poznanika i rodbine ubijene, već su morali stalno i piti na litre čaja, ispričali su oni.

U TV-dokumentarcu pod imenom "Izgubljena čast" opisuju sudbinu obitelji Surucu, a uskoro će se u Njemačkoj pojaviti i knjiga "Ubojstvo iz časti". Radi se o jednom klanu iz istočne Anatolije koji je u Berlinu živio 35 godina ali svejedno se tamo nije nikad prilagodio. Ubojstvo kćerke, koje je izveo jedan od članova obitelji, prikazano je samo kao krajnja točka obiteljskih i osobnih konflikata koji su se vodili među njenim članovima.

"Kod sve djece je vidljiv problem identiteta", priča Matthias Deiß. Njegov kolega Goll dodaje: "Ali nekog, tako rado opisivanog, obiteljskog mafijaškog klana nije nikad bilo. Životni su se putevi razvijali različito."

Djelo koje je razbilo obitelj

Nekad jedanaestočlana obitelj danas je potpuno razbijena. Jedan njen dio vratio se opet u Tursku. "Djelo koje je trebalo spasiti čast obitelji i održati ju zajedno, imalo je upravo suprotan učinak", kaže Deiß. Otac je umro 2007., dvije godine nakon zločina. Do danas je ostalo nerazjašnjeno je li on bio taj koji je potaknuo na zločin, kao što su to pretpostavljali predstavnici njemačkog pravosuđa.

Reporteri su uspjeli dio obitelji nagovoriti da se pojavi pred kamerom. Prije svih, najzanimljiviji je bio sam počinitelj, Ayhan Surucu, kojeg su posjećivali u zatvoru, u kojem služi kaznu dugu devet godina i tri mjeseca. Zbog toga što je svojoj sestri 2005. u Berlinu iz neposredne blizine u glavu ispucao tri metka. Sud je to cijenio "hladnokrvnim činom koje ima značajke smaknuća".

Reporteri su bili zaprepašteni koliko je počinitelj s jedne strane često govorio o zločinu, i pri tom pokazivao "određenu dozu mira". Kako ubojstvo opisuje kao "najveću pogrešku svog života". "S druge strane, ne pokazuje nikakvo suosjećanje kad se govori o njegovoj sestri", rekao je Goll. "Iskazi djeluju naučeno. Izvući iz njega taj zadnji korak, a to je priznanje da je Hatun zapravo imala pravo sama određivati svoj život, jednostavno ne možete".

Unatoč kajanju, opravdavanje

Još uvijek Ayhan opravdava svoje tadašnje nedjelo "slobodnim životom" svoje sestre Hatun. Ona mu je navodno rekla da spava s kim želi i da ga se to ne tiče. "Više nisam razmišljao, jednostavno sam se isključio", priča on danas, i govori da je ubojstvo počinio u afektu. No kasnije svejedno kaže: "Bio sam zadovoljan sam sa sobom, jer sam tu odluku, koju sam već davno bio donio, tu misao, konačno i izveo."

Dok je on u Berlinu vodio "stvarno zabavan život", njegovoj je sestri to trebalo biti uskraćeno. "Sustav pravila vrijedi samo za žene. To je već vrlo snažan dvostruki moral", kažu autori filma. Bez riječi su ih ostavile i izjave starijeg brata Mutlua koji je pred njemačkim pravosuđem pobjegao u Istambul i koji se tamo dobro osjeća. On je navodno 2005. nabavio oružje, što on poriče. On smatra da ubojstvo nije bilo dobro, ali ističe da bi Hatun za svoj "zločin razvrata" u nekoj islamskoj zemlji bila kamenovana. Mutlu je Berlinčan, tamo je maturirao, bio u vojsci i jedan semestar studirao.

Melek, bivša Ayhanova djevojka, danas živi s majkom u oviru programa za zaštitu svjedoka, pod strogom tajnošću i s novim identitetom. Melek je pred sudom izjavila da su dvojica braće znala za ubojstvo i bili pomagači. Odmah nakon zločina su joj bili prijetili. Ayhan je danas ljut na nju. Goll o tome kaže: "Da je svojim pucnjima uništio dvije obitleji, to mu nije jasno. I tu se on jednostavno isključio".

Autor: Thorsten Holscher (dapd), sk

Odg. ured: Andrea Jung-Grimm