Prekid trudnoće baš nikad nije odluka koju neka djevojka ili žena donosi olako i u pravilu je prava drama, ponekad i životna prekretnica. Barem zato bi u raspravama bilo bolje da se kao argumenti potežu činjenice, a ne mišljenja i uvjerenja. Tu smo saželi neke tvrdnje i suočili ih s realnim brojkama i znanjem stručnjaka.

Tvrdnja: Zabrana pobačaja ne sprječava pobačaje, nego tek sigurne pobačaje

To se uvijek iznova čuje od pobornika pobačaja i pogotovo nakon ove odluke Vrhovnog suda SAD-a kojom se niječe pravo na pobačaj i praktično otvara vrata saveznim državama da zabrane prekid trudnoće.

Procjena DW: To je točno

Skupina britanskih znanstvenika je analizirala podatke za razdoblje od 1990. do 2019. iz čak 166 zemalja svijeta među kojima su i one u kojima je pobačaj dozvoljen i one u kojima je zabranjen. Rezultat je jasan: među tim zemljama praktično nema razlike u broju prekida trudnoće. U konačnom nalazu, u kojem su doduše izuzete Indija i Kina, su utvrdili kako se prekida otprilike svaka druga neželjena trudnoća, u zemljama gdje je pobačaj zabranjen je i udio čak – nešto viši.

Isto tako, tek malen dio djevojaka i žena u zemljama gdje je pobačaj zabranjen imaju novca za put u neku zemlju gdje bi to mogle učiniti u bolnici i od stručnog medicinskog osoblja. Tako Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) računa kako je 45% pobačaja „nesigurno“, dakle provode se bez ikakvog stručnog savjetovanja, ne uvijek niti od osoba koje uopće imaju medicinsko znanje i u prostorima nedovoljne higijene.

A to takve neželjene trudnice i prečesto košta života: WHO računa kako je između 4,7 i 13,2% svih smrtnosti trudnica rezultat nesigurnog prekida trudnoće. U razvijenim zemljama 30 od 100.000 žena umire od takvih nestručnih zahvata, u zemljama u razvoju je to pravi pokolj tih nesretnica: neće preživjeti njih 220 od 100.000 koje se odluče na abortus. A ako i prežive, komplikacije su gotovo izvjesne: po procjenama medicinskih stručnjaka, samo 2012. je u zemljama u razvoju u bolnicama bilo sedam milijuna žena koje su se liječile od posljedica takvog prekida trudnoće „na crno“.

Tvrdnja: Svaki prekid trudnoće je golema opasnost i za trudnicu

To je česta tvrdnja protivnika pobačaja, a američka kršćanska organizacija Live action je to sročila u slogan „Nema sigurnog pobačaja“.

Procjena DW: To je netočno

Pobačaj se danas provodi na dva načina: ili farmaceutski, „pilulom za pobačaj“ ili operativnim zahvatom. I prema američkoj Školi za babice i ginekologiju (ACOG) je pobačaj „uobičajeni medicinski postupak“ koji je „veoma siguran“: značajnije komplikacije nastupaju kod samo 0,23 do 0,5% slučajeva – naravno „legalnog“ prekida trudnoće u medicinskoj ustanovi. Helena Lüer iz organizacije Liječnici bez granica nam kaže kako je danas zahvat pobačaja „manje opasan nego primiti dozu penicilina ili dati izvaditi zub". To potvrđuju i statistike američkog Centra za nadzor bolesti i prevenciju (CDC): od 2013. do 2018. je na 100.000 prekida trudnoće preminulo 0,41 slučajeva – dakle jedna trudnica u gotovo 244 tisuće intervencija.

Awa Naghipour iz nevladine udruge Feministička medicina ne niječe kako su kod oba oblika prekida trudnoće moguće popratne pojave kao što su duže krvarenje, grčevi i bolovi, glavobolja, mučnina i vrtoglavica. Kod kirurškog prekida može biti oštećen i uterus ili okolni organi, ali to se najprije događa kod ilegalnih prekida trudnoće. „Što je opcija prekida trudnoće otvorenija, medicinski nadzirana i standardizirana, to je i sigurnija.“

A u zemljama gdje je pobačaj zabranjen i po procjenama američke udruge Population Reference Bureau, u najboljem slučaju se samo jedan od četiri pobačaja može smatrati sigurnim, u državama gdje je to dozvoljeno je samo jedan „nesiguran" na devet sigurnih.

Tvrdnja: Svi smo mi (Amerikanci) zapravo protiv pobačaja!

To je također česta tvrdnja protivnika pobačaja, a američka kršćanska organizacija Focus on the Family se poziva i na statistiku ispitivanja javnog mnijenja gdje „71% Amerikanaca podržava zakonom ograničeni prekid trudnoće“.

Procjena DW: Neispravno tumačenje ispitivanja

Tu je riječ o telefonskom ispitivanju 1.004 odrasle osobe u SAD-u početkom ove godine, a provedeno je po narudžbi kršćanske udruge Knight of Columbus. Čak i bez dvojbi, oslikava li i po metodi to ispitivanje mišljenje čitave zemlje, već i „kreativno" tumačenje rezultata ovu tvrdnju pretvara u netočnu.

Jer upitani su se trebali odlučiti za jedan od iznesenih stavova i zapravo tek njih 12% se složilo kako „Pobačaj ne smije nikad biti dozvoljen“. U tumačenju se pak jednostavno dodalo 9% onih koji smatraju kako „pobačaj smije biti dozvoljen samo ako se tako spašava život majke“, a i 28% upitanih koji misle kako „pobačaj smije biti dozvoljen samo nakon silovanja ili incesta ili da bi se spasila majka“. Sve to čini 49%, ali u tumačenju su dodali i 22% onih koji potpisuju stav kako „pobačaj smije biti dozvoljen samo u prva tri mjeseca trudnoće“ – što uglavnom i jest medicinska praksa i oni se nikako ne mogu svrstati u „protivnike".

I druga ispitivanja pokazuju kako je potpunih protivnika zapravo malo: aktualno ispitivanje američke udruge javnog radija (NPR) 941 odrasle osobe svjedoči kako se njih 56% ne slaže s odlukom Vrhovnog suda kojom se niječe pravo na prekid trudnoće, četiri posto nisu sigurni ili ne žele odgovoriti. 

Tvrdnja: Žene su shvatile i zapravo je pobačaja ionako sve manje

U toj tvrdnji se protivnici pobačaja pozivaju na statistike američkog nevladinog Instituta Guttmacher u razdoblju od 1981. do 2017. i kod trudnica od 15 do 44 godine starosti je doista pobačaja sve manje: udio je s 29,3 promila trudnica koje su odlučile prekinuti trudnoću pao na 13,5 promila.

Procjena DW: Točno, ali nepotpuno

U ovom argumentu koji iznose protivnici pobačaja nedostaju statistike tog istog instituta za posljednje godine: 2019. je u SAD-u bilo 916.460 prekida trudnoće – 14,2 promila, 2020. je narastao na 930.160, što je 14,4 promila. Statistike američkog Centra za nadzor bolesti i prevenciju su nešto manje, ali i one svjedoče opet o laganom porastu posljednjih godina: bilježe 619.591 prekid trudnoće 2018. i 629.898 intervencija u 2019.

To doista jest manje nego što je bilo prije četrdesetak godina, ali je i neželjenih trudnoća bitno manje. A i tvrdnja kako su nešto „žene shvatile“ baš potpuno „isisana iz prsta" – nema statistika o razlozima, zašto se neka nesretnica odlučila prekinuti trudnoću. To seže od žena koje već imaju više djece i gdje bi još jedno bilo ipak previše pa do maloljetnica, čak i djevojčica kojima se tako nešto dogodilo. 

Jer tu ostaje otvoreno pitanje, koliko država, vjera ili uvjerenje onih koji uopće nisu u tom teškom položaju, smiju i trebaju odlučivati o sudbini djevojaka i žena kojima je trudnoća baš sve drugo nego neki radosni događaj. Tu isto tako nema riječi niti o teškoj drami kroz koju prolaze i gdje se često ne usuđuju niti priznati svoju trudnoću obiteljima, čak niti partneru. 

To nije sadržaj pitanja o činjenicama o prekidu trudnoće, ali jest čitavog društva: u očaju zbog stanja u kojem su se našle i ako je u njihovoj državi takva intervencija zabranjena, neke od njih jedini izlaz vide u samoubojstvu – ili čedomorstvu, o čemu također postoje zastrašujuće brojke, osobito u zemljama u razvoju. 

O tome bi trebali razmisliti i oni koji svoj moral i načela, čak i ako bi bili ispravni, žele nametnuti baš svima drugima.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu