Jordan: akt balansa

Jedan od pet stanovnika u Jordanu, uključujući i kraljicu, palestinskog je podrijetla. Želja za palestinskom državnošću bliska je srcima mnogih Jordanaca. Vladari zemlje često govore o tom pitanju.

No Jordan je bliži Izraelu i SAD-u nego što mnogi domaći ljudi misle, kažu stručnjaci. Godine 1994. Jordan je iza kulisa potpisao mirovni sporazum s Izraelom. Dvije nacije surađuju na pitanjima vezanima za sigurnost, kao što je sigurnost u kompleksu džamije Al-Aqsa.

Godine 2021. SAD i Jordan sklopili su sporazum o obrambenoj suradnji koji omogućava američkim snagama, vozilima i avionima ulazak i slobodno kretanje po Jordanu.

U travnju ove godine, kada je Jordan navodno pomogao u obaranju iranskih projektila koji su prelijetali njegov zračni prostor prema Izraelu, mnogi su stanovnici to doživjeli kao izdaju.

Jordan ima diplomatske odnose s Iranom, ali oni su hladni. Nedavni posjet jordanskog ministra vanjskih poslova Aymana Safadija Iranu zbog razgovora o eskalaciji napetosti u regiji bila je rijetkost.

Egipat: osobni interes i diplomacija

Susjedni Egipat, pod autoritarnom vladom koju vodi Abdel Fattah el-Sissi, također mora pažljivo balansirati u svom odnosu s Izraelom.

Od potpisivanja mirovnog sporazuma s Izraelom 1979. "Egipat je nastojao uravnotežiti svoje nacionalne interese, posebno povezane sa sigurnosnom situacijom na Sinaju, uz podršku palestinskom pitanju", navodi se u posljednjem izvještaju International Crisis Group. "Konkretno, ovaj napor je značio odbacivanje bilo kakve izravne odgovornosti za stradanje ljudi u Gazi dok je podupirao pokušaje da se postigne diplomatski sporazum utemeljen na rješenju dvije države."

Egipatska sigurnosna i privredna suradnja s Izraelom uobičajena je pojava, a sve do početka sukoba u Gazi, Egipat je bio zadužen za granični prijelaz između Gaze i Egipta u Rafi. Izraelski zahtjevi da mu se sada dopusti nadzor nad ovim područjem problematični su za Egipat, kao i mogućnost da se sve gora humanitarna katastrofa u Gazi proširi na egipatski teritorij.

Egipatska vlada prethodno se protivila Hamasu, smatrajući ga islamističkom organizacijom i prijetnjom svojoj vlasti. No u novije vrijeme taj je stav popustio, a Egipat je odigrao važnu ulogu u pregovorima o prekidu vatre.

Odnosi Egipta s Iranom popravljaju se od 2023., ali također imaju tendenciju da budu hladni.

Libanon: odluka Hezbolaha

Libanon, parlamentarna demokracija, bio je zauzet suočavanjem s vlastitim političkim i privrednim kriznim situacijama. Nije imao izabranu vladu od 2020. i nosi se s jednom od najgorih svjetskih gospodarskih kriza. Prije toga libanonsku vladu uvijek su činili predstavnici mnogih različitih vjerskih i etničkih skupina u zemlji.

Političko krilo Hezbolaha jedno je od takvih. Ono zastupa interese šijitskih muslimana i igra važnu ulogu u upravljanju Libanonom. Ali u tom pogledu mora uskladiti vlastite interese s interesima drugih moćnih grupa, uključujući libanonske kršćane, sunitske muslimane i Druze.

Vojno krilo Hezbolaha je druga priča. SAD i neke europske zemlje kategoriziraju ga kao terorističku organizaciju i smatra se da je bolje opremljeno i organizirano od libanonske vojske.

Mnogi libanonski političari i lokalno stanovništvo ne žele nužno da Hezbolah započne veću borbu s Izraelom. Oni se plaše da će postati "žrtva onih Izraelaca koji sve više vjeruju da će poraz Hezbolaha vratiti njihov osjećaj sigurnosti", naveo je nedavno Arapski centar Washington.

Ali libanonski političari također znaju da imaju malo kontrole nad Hezbolahom, koji je najmoćniji igrač u takozvanoj "osovini otpora", labavoj koaliciji militantnih grupa koje podržava Iran, a koje se protive Izraelu i SAD-u.

Sirija: obvezna Iranu

Otkako je 1948. osnovana država Izrael, Sirija sebe vidi kao zemlju u ratu sa svojim susjedom. Često dolazi do razmjene vatre između dvije zemlje, iako se na to uglavnom gleda simbolično.

Sada je sirijski diktator Bashar al-Assad dužan Iranu koji ga vojno podupire tokom 13-godišnjeg građanskog rata u zemlji. To objašnjava sve veću prisutnost proiranskih milicija u Siriji, uključujući članove Hezbolaha i druge grupe iz Iraka.

Zbog toga su izraelski napadi na Siriju intenzivirani od 2017. i dodatno su eskalirali nakon napada Hamasa na Izrael 7. listopada. Napad Izraela u svibnju na iranski diplomatski kompleks u Damasku, glavnom gradu Sirije, u kojem je ubijen viši iranski zapovjednik, doveo je do velike odmazde Irana.

Irak: protiv vanjskog uplitanja

Irak ne priznaje Izrael, i iako se iračka vlada — kojom trenutno dominiraju šijitski muslimanski političari — približila Iranu tokom proteklog desetljeća, palestinsko pitanje presijeca sektaške linije, kažu stručnjaci.

Unutar Iraka postoji niz militantnih grupa koje također pripadaju iranskoj "osovini otpora". Ove grupe su ranije ispaljivale rakete na američke baze u Iraku i također su pokušale, ali uglavnom nisu uspjele, pogoditi Izrael. SAD im je uzvratio.

Iračka vlada i njezine sigurnosne snage nastoje ili tolerirati ove grupe ili imati malo kontakta s njima.

"Irak je uvijek morao balansirati u svom odnosu između SAD-a i Irana", nedavno je rekao Marsin al-Shamary, nerezidentni suradnik za Brookings Institution, think tank sa sjedištem u Washingtonu.

"Ovo nije novost za iračke čelnike. Odnos Bagdada s Washingtonom ima jasne konture, posebno u vezi s iračkim stavom prema Izraelu... Irak dosljedno podržava palestinsku stvar i njegov stav o ovom trenutnom sukobu nije oblikovan iranskom podrškom Hamasu."

Jemen: sve oko Hutija

Zbog građanskog rata Jemen je podijeljen između međunarodno priznate vlade sa sjedištem u Adenu, južni Jemen, i pobunjeničke grupe Huti u sjevernom Jemenu. Nijedna od njih ne priznaje Izrael.

Jemenski susjed Saudijska Arabija prethodno je predvodila koaliciju protiv Hutija, ali otkako je početkom 2022. potpisan prekid vatre, ovdje je relativno mirno.

Hutiji su također dio "osovine otpora". Oni podržavaju Hamas, tvrde da je Izrael sila nestabilnosti na Bliskom istoku i protive se prisutnosti SAD-a u regiji. U studenome prošle godine počeli su raketirati Izrael i blokirati pomorski promet u znak podrške Hamasu.

Saudijska Arabija, UAE i Katar: pragmatični i bogati

Autokratske monarhije zaljevskih arapskih država zauzele su pragmatičniji pristup trenutnom sukobu. One na Iran gledaju kao neprijatelja i prethodno su radile na normalizaciji odnosa s Izraelom.

Godine 2020. UAE i Bahrein potpisali su takozvani Abrahamov sporazum, kojim su uspostavljeni diplomatski kontakti s Izraelom. Činilo se da je Saudijska Arabija sljedeća.

Međutim, napadi Hamasa 7. listopada prošle godine zakomplicirali su taj proces, a napadi Hutija također su povećali rizike od daljnjeg sukoba Saudijske Arabije u Jemenu.

Katar je bio više posrednik. On izbjegava normalizaciju s Izraelom, ali je zapravo uspostavio ekonomske veze s tom zemljom još 1990-ih. Budući da je također domaćin političkog krila Hamasa, Katar je igrao važnu ulogu u pregovorima o prekidu vatre.

Ovaj tekst je izvorno objavljen na engleskom jeziku