„Nadam se da ste dobro prošli kroz ovu godinu i da možete uživati u blagdanima. Sjećate li se? Prije točno dvanaest mjeseci sam vam uputio moju Božićnu želju: razgovarajte sa ljudima koji su drugog mišljenja nego Vi. (...)

Moj je dojam: doista, ove godine smo diljem zemlje više razgovarali međusobno, a i više se svađali. Ovo su veoma politička vremena u kojima živimo i ja mislim da tu ne može biti riječi o nedostatku slobode mišljenja. Sasvim suprotno od toga, toliko svađe već dugo nije bilo.

Tu je sad pitanje: što da radimo sa svim tim svađama? Kako da od tih trzavica opet nastane poštovanje? Kako da od trajnog nezadovoljstva nastane uredna kultura prijepora? Kako da od proturječnosti nastane suradnja?

Možda se neki pitaju: je li nas u međuvremenu više razdvaja nego što nas spaja?

I možda očekujete da predsjednik države u jednom Božićnom govoru da blagotvorne odgovore na sva ta pitanja. Istina glasi: predsjednik to ne može. Prije svega, to on ne može sam. Odgovor dajete vi. Vi svi.

Jedna slika iz ove godine me se duboko dojmila. To je slika jednih vrata. Solidna, debela vrata od drveta i željeza. Dobila je dvanaest hitaca. Samljeveno drvo i ostaci olova od hitaca se danas mogu vidjeti.

To su ulazna vrata sinagoge iz Hallea. I pravo je čudo da su izdržala. Da još više ljudi nije postalo žrtvom tog brutalnog, antisemitskog napada, ne još više od dvoje koji su ubijeni.

Ta vrata, ta prorešetana vrata sinagoge, ona u mojim očima znače još više. Ona predstavljaju nas. Jesmo li snažni i izdržljivi? Jesmo li dovoljno bliski i čvrsto stojimo jedan uz drugog?

I taj odgovor, drage sugrađanke i sugrađani, ćete dati vi. Vi ustajete i suprotstavljate se kad u autobusu netko zlostavlja slabijeg. Kad netko tko izgleda nešto drugačije bude vrijeđan. Kad se na školskom dvorištu ili u gostionici čuju rasističke riječi.

Vi imate svoj glas na internetu i u socijalnim mrežama. Vi odlučujete hoće li najgrublje i najglasnije parole dobiti sve više klikova ili ćete se okrenuti činjenicama, razumu i boljim argumentima.

Vi se primate posla: bilo u susjedstvu ili u udrugama, dragovoljno ili jer vam je to posao. I ove večeri je tako: tisuće, desetine tisuća je na policijskim postajama, bolnicama, staračkim domovima.

I svi ste vi dio ove demokracije. Tako da izlazite na birališta, da se politički angažirate, bilo na prosvjedima, strankama ili gradskim vijećima gdje se na mnogim mjestima hitno traži pomladak.

Ukratko: Svi vi imate dio Njemačke u svojim rukama. I zato jer je to tako, mnogo više toga nas povezuje nego što nas dijeli. Svi mi, svi mi smo građanke i građani ove zemlje. Sa istim pravima i obavezama. Nema građana prvog i drugog reda.

Ali to što nas povezuje nije nikakvo jamstvo. To je obećanje i očekivanje. Privilegija i izazov. U Ustavu ne piše „sve dobre stvari dolaze odozgo". Nego piše „sva moć države potječe od naroda".(...)

Sad već čitava Njemačka 30 godina živi u jedinstvu, slobodi i demokraciji. Ali nemojte to molim vas uzeti kao nešto samo po sebi razumljivo. Mi trebamo demokraciju, ali mislim: trenutno demokracija prije svega treba nas.

Na sreću, a to je drugačije u diktaturama, demokracija ne treba heroje. Ono što demokracija treba su građanke i građani puni samopouzdanja, sa samouvjerenjem i snagom djelovanja, sa pameću, osjećajem pristojnosti i solidarnosti.

I znam: sve to mi imamo, stoji u vama, stoji u čitavom našem društvu. I zato vjerujem u nas. Zato vjerujem u ovu zemlju. I zato znam kako ćemo zajedno stvari pretvoriti u nešto uvijek iznova bolje.

„Ne bojte se", kaže se u priči o Božiću. Hrabrost i samopouzdanje – to želim vama i svima nama u slijedećoj godini. Blagoslovljen Vam Božić."