Ishod nedavnih izbora za gradonačelnika grčkog grada Janjine su na koncu odlučili glasački listići tek par desetaka građana: za dosadašnjeg gradonačelnika Thomasa Begasa je glasovalo 49,7% birača, Moses Elisaf je pobijedio osvojivši 50,3%.

Izbor je bio između kandidata koji jedva da su mogli biti više različiti: Begas je uvijek opušten, uvijek spreman na „čašicu razgovora" sa sugrađanima i spreman da o svemu i svakome čuje i kaže svoje mišljenje. Doduše, blizak je vladajućoj lijevoj stranci Syriza, ali teško da će znati mnogo o programu stranke. On je jednostavno „naš čovjek" iz Janjine.

Sve se to za Mosesa Elisafa teško može reći: već s autoritetom svojih 64 godina i karijerom profesora medicine se ne čini da je spreman slušati svaku glasinu i bedastoću. Čini se distanciran, kao da već osjeća teret odgovornosti. Povrh toga, u pravoslavnoj Grčkoj se već i po njegovom imenu jasno vidi kako je židovske vjere. Nastupio je kao neovisni kandidat i demantira navode medija kako ga podržava konzervativna oporbena Nea Dimokratia: „U Janjinu stalno dolaze kandidati s jasnom stranačkom pozadinom, ali oni nikad ne postižu dobar rezultat", objašnjava nam Elisaf.

Mnogo posla, ali najprije veselje

Zapravo će u gradsku vijećnicu službeno ući tek u rujnu, ali prvo što se vidi su problemi koji su se nagomilali u tom grčkom gradu. Promet je nemoguć, naći parkirno mjesto je ravno dobitku na lutriji, gradske rasvjete više nema nego što je ima, mališani grada nemaju kamo jer i igrališta jedva da ima. Zapravo, Janjinu mnogi smatraju jednim od najljepših gradova Grčke, ali se u proteklih četrdesetak godina – na tipičan balkanski način – širio i rastao maltene bez svakog plana i smisla.

Ali prije nego što se krene na posao, sad je još trenutak za slavlje: profesor vjeruje kako je njegov izbor nagrada za sav napor proteklih godina i ne na kraju, poruka protiv predrasuda i fanatizma. I u Središnjem vijeću Židova Grčke su pozdravili izbor Mosesa Elisafa: „Vrijednosti jedne osobe su mnogo važnije od toga je li on židovske ili kršćanske vjere", kaže nam predsjednik Vijeća David Saltiel. Građani Janjine su izabrali sposobnog čovjeka i istovremeno pokazali kako su protiv netolerancije i antisemitizma.

Makar se svi danas trude biti „moderni" i „suvremeni", izbor gradonačelnika židovske vjere je istovremeno i podsjetnik na dugu i multikulturalnu tradiciju te regije na zapadu Grčke. Stoljećima se tamo osjećao kako utjecaj turskih osvajača, tako i Venecije sa druge strane Jadrana. Tek 1913. je pokrajina Epir konačno došla u tada još mladu grčku državu. U Grčkoj je tada Solun glasio kao „Jeruzalem Balkana" zbog njegove žive i aktivne židovske zajednice, ali Solun je nešto posve drugo od Janjine, objašnjava nam Elisaf.

Nekadašnje središte Židova romaniota

Naime, u Solunu su najvećim dijelom to bili sefardi, Židovi koji su morali pobjeći iz Španjolske i koji su našli utočište u Osmanskom carstvu. Janjina je pak bila središte romaniota, Židova koji su nekako uspjeli opstati sve od doba Rimskog carstva. „Oni imaju svoje vlastite običaje i navike, čak i arhitektura njihovih sinagoga se razlikuje", kaže nam novi gradonačelnik.

Početkom dvadesetog stoljeća je u Janjini bilo još oko pet tisuća romaniota, više od četvrtine čitave populacije grada. Ali od onda su mnogi otišli tako da je Drugi svjetski rat u Janjini zatekao tek još oko 2000 Židova. Gotovo sve njih su nacisti odveli i ubili, jedva stotinjak ih je preživjelo. I to je nešto što impresionira predsjednika Vijeća Židova Saltiela: „Gotovo čitava židovska zajednica Janjine je izbrisana u Holokaustu, a 75 godina kasnije je na baš tom mjestu izabran za gradonačelnika jedan potomak preživjelih Holokausta."

Moses Elisaf ipak na prvo mjesto ne želi staviti svoju vjeru, nego činjenicu kako su pravoslavni Grci, muslimani i Židovi u njegovom gradu stoljećima uglavnom živjeli mirno. On želi da ta prošlost bude tek podloga za nešto mnogo važnije: za budućnost Janjine.

Turisti vole i kompliciranu prošlost

Kako to može funkcionirati, pokazao je njegov kolega gradonačelnik Soluna: Jannis Boutaris, potomak poznate vinarske obitelji i neovisni kandidat je uspio i svjetskoj javnosti predstaviti Solun kao grad susreta sadašnjosti Grčke i njene židovske i osmanske prošlosti. Tako je privukao na stotine tisuća turista u drugi grad po veličini u Grčkoj i Elisaf misli kako i njegov grad treba krenuti tim putem.

To neće biti jednostavno i tu će uvijek biti kritičara, nacionalista i konzervativaca – to je osjetio i Boutaris. „Ali danas i njegovi najveći kritičari moraju priznati kako je gradonačelnik Solune bio u pravu", konstatira novi gradonačelnik Janjine.

Problem mu je i mentalitet mnogih u Janjini koji je sasvim drugačiji od lučkog grada Soluna: desetljećima je taj grad u brdima Epira bio teško dostupan, ljudi su se bavili sami sobom i slaba im je bila utjeha što je to bilo područje koje su znali cijeniti samo ljubitelji netaknute prirode. Ali otkako su izgrađene autoceste je i prometno bolje povezan. Što je još važnije: nedaleka Albanija se sve donedavno smatrala prijetnjom, danas se u tom susjedu vidi značajnog partnera.

„Ne samo Albanija, nego i Hrvatska, Crna Gora, sve zemlje zapadnog Balkana su najednom postale bliže. Čak i iz Sofije vam danas treba jedva četiri sata novom autocestom do Janjine", hvali se Elisaf. „Mi imamo priliku postati regionalna metropola s međunarodnim ozračjem", zaključuje novi gradonačelnik.