S njemačkim jezikom Omar ima popriličnih problema. 17-togodišnji Afganistanac se zapravo ne zove tako ali ne želi biti prepoznat. Već dva mjeseca živi u jednom prihvatilištu za maloljetnike na sjeveru Njemačke. U maloj sobi s posterima na zidu ništa ne ukazuje na to kakvu odiseju Omar ima iza sebe.

Odiseja na Sredozemlju

"Proveli smo preko 28 sati na vodi prije nego što smo se domogli Grčke", priča Omar na dariju, jeziku svojih domovine. "U malom plastičnom čamcu nas je bilo 25-oro. Taj čamac je bio privezan za veći brod u kojem su se nalazilie osobe koje su organizirale prijevoz. No čim su nanjušli opasnost prerezali su konopac i pobjegli i ostavili su nas da bespomoćno plutamo", nastavlja Omar.

Prije četiri godine Omar je još živio u jednom selu na sjeveru Afganistana. Tada se odlučio na dug put u Njemačku gdje živi jedan daljnji rođak. Svjedočenje o tom putu doima se poput kakve priče strave i užasa. "Bili smo na izmaku snaga. Nismo imali vode i pili smo morsku vodu, više nisam htio imao volje za život", priče Omar. Usprkos svemu on je preživio odiseju na moru.

Život u kontejneru

Omarovu sudbinu dijele godišnje još na tisuće njegovih zemljaka među kojima je i mnogo djece. Svaki od njih ima svoje razloge zašto se uputio na tako dalek i opasn put. Tako i Ali (ime također promijenjeno), Omerov vršnjak. Nakon djedove smrti u Alijevoj obitelji je došlo do svađe oko nasljedstva. Tom je prilikom teško ozlijeđen Alijev otac. "U obiteljskom sukobu sam izgubio i brata i bratića. Rodbina mog oca je bogata i moćna i oni su nas istjerali s posjeda", objašnjava Ali korijene svojih problema. Iz straha od daljnjih sukoba obitelj Alija i još jednog rođaka šalje na dalek put u Europu. Točnije u Dansku gdje živi jedan rođak. U Iranu se nalaze s jednim krijumčarom koji bi ih trebao odvesti do Europe.

Iran je i Omaru, koji je pobjegao od sukoba u svom selu, bio prva stanica na putu do obećane zemlje. Omar u Iranu 18 mjeseci radi na jednom gradilištu i šalje novac obitelji, koja je u međuvremenu izbjegla u Pakistan. Nakon toga preko Turske stiže do Grčke gdje u Ateni mjesecima živi na cesti, doslovce u kontejnerima za otpad. "Većina Afganistanaca koji žive u Ateni, njih oko 5 do 6 tisuća, su bez krova nad glavom. Mnogi su svu svoju ušteđavinu dali krijumčarima", kaže Omar.

Na rubu smrti

Kako svjedoči Bernd Mesovic iz udruge Pro Asyl situacija je u Grčkoj posebice teška za malodobne ilegalne useljenike. "Mnoge maloljetnike se trpa u zatvor zajedno s odraslima. Situacija je neizdrživa", kaže Mesovic. No i Omar i Ali su se uspjeli domoći Njemačke prije nego što su dospijeli u grčke zatvore. No i put do Njemačke je bio sve samo ne ugodan. "Nas dvadesetoro je provelo dva dana i dvije noći u prostoru teretnjaka. Bili smo jedan korak od gušenja", govori Ali.

I Omar i Ali su na kraju završili u prihvatilištu za mlade izbjeglice. Ovdje trenutno boravi 11 maloljetnih izbjeglica bez pratnje i na raspolaganju im stoje sportske i kulturne aktivnosti, učenje njemačkog kao i pravna pomoć. "Jako smo sretni ovdje i zadovoljni time kako smo primljeni", kaže Ali koji napominje da su nakon dolaka "spavali nekoliko dana". No boravak u ovom prihvatilištu je ograničen na nekoliko mjeseci.

Slabi izgledi za azil

Prihvat maloljetnih izbjeglica koje same stignu u Njemačku u ostatku Njemačke međutim nije tako dobro organiziran. U Bavarskoj je nedavno 60 mladih izbjeglica iz Afganistana stupilo u štrajk glađu zbog očajnih uvjeta smještaja u jednoj isluženoj vojarni. Bavarska vlada je u međuvremenu najavila poboljšanje uvijeta kao i pružanje pravne pomoći.

Omar i Ali se nadaju da će im zahtjevi za stjecanjem političkog azila u Njemačkoj biti priznati. Obojca bi htjeli ostati živjeti ovdje i osnovati obitelji. Da li će snovi mladih Afganistanaca biti ispunjeni o tomu odlučuje jedan njemački sud. Izgledi za stjecanje trajnog političkog azila u Njemačkoj su međutim vrlo slabi. Prošle godine je svega 0.8 posto državljana Afganistana steklo pravo na trajni politički azil.

Autorin: Mernoš Entezari (N. Kreizer)

Odg. ur.: Z. Arbutina