Kada je prije tri tjedna otkazan najveći sajam turizma na svijetu, berlinski ITB, bila je to još vijest. Velika vijest. Bilo je tada još čak dosta onih koji su se pitali je li to možda ipak pretjerano radikalna odluka. Danas bi to bilo toliko samorazumljivo da ne bi skoro bilo vrijedno ni vijesti. Danas je vijest kad nešto nije otkazano.

Eurowings nije, na primjer, još otkazao ni moj let u Split 3. svibnja. Njemačko Ministarstvo vanjskih poslova upozorava građane da odgode ili otkažu sva turistička putovanja u inozemstvo koja nisu nužna – do kraja travnja, dakle, i putovanja u razdoblju uskršnjih praznika (koji u Njemačkoj traju dva tjedna).  O ljetnim praznicima koje smo mi kao obitelj namjeravali, kao i svake godine, provesti u mojoj rodnoj Veloj Luci, nitko ne govori. Do ljeta, tko živ, tko mrtav. Skoro pa doslovno.

Mala turistička agencija u vremenima velike krize

Ne znam kako je s vama, ali ja ne mogu zamisliti da će nakon travnja ponovno ljudi putovati po Europi i svijetu kao da ništa nije bilo. Štoviše, čini mi da nitko više nikada neće nigdje putovati. „Ma ne, neće to biti tako",  tješi me kroz smijeh Birgit Heinichen.  Birgit ima u turističku agenciju Via Verde u Bonnu specijaliziranu za individualno osmišljena putovanja u egzotične zemlje poput Gruzije, Armenije, Jordana, Etiopije i ne kao turističke destinacije baš razvikane Albanije i Sjeverne Makedonije. Njezina putovanja su već dva puta dobila nagradu časopisa Geo Saison Zlatna palma. U zadnje dvije godine je, priča mi, potražnja za njezinim „drugačijim“ putovanjima buknula. I otprilike toliko dugo me već nagovara da organiziramo zajedno jedno individualno putovanje na Korčulu – iako popularne turističke destinacije poput Hrvatske nisu u njezinom fokusu. „Ali kad mi ti pričaš o Korčuli u proljeće i jesen, o berbi maslina, o šetnjama po praznom, a prelijepom otoku, o mirisu lumblije, o klapama, ja mislim da je to ogromni neiskorišteni turistički potencijal – i destinaciju kao naručenu za moju agenciju."

Ja nisam turistički vodič nego novinarka i nikada nisam radila u turizmu, ali toliko sam zaljubljena u svoj otok da bih se dala nagovoriti da dva-tri tjedna godišnje, u „mrtvoj sezoni", Nijemcima pokazujem sve one čari Korčule koje poznajem, a koje oni bez pravog vodiča ne bi upoznali.

Otkazana sva putovanja za vrijeme uskršnjih praznika

Birgit tješi mene, a ja bih zapravo trebala tješiti Birgit. Jer ona je, kao i milijuni ljudi u turističkoj branši, trenutno, u velikom problemu. Sva putovanja bukirana za uskršnje praznike su joj otkazana, putovanja, priča mi, u vrijednosti od preko 100 tisuća eura. „U našem poslu ti je tako da zimi investiraš jer računaš da će ti se to kada počne proljetna i ljetna sezona vratiti.“ Tako je i Birgit uložila u svoju web-stranicu, kataloge, flyere, reklamne materijale s kojima se htjela prezentirati na sajmovima. Ima dvije stalno zaposlene djelatnice, dvije praktikantice, studente koji uskaču kad treba – tim od ukupno osam ljudi. Zakon u Njemačkoj je takav da mora vratiti novac mušterijama koji su uplatili paušalna putovanja. „Ali problem je što, recimo, meni neke zrakoplovne kompanije ne vraćaju novac uplaćen za karte nego bonove u vrijednosti tih karata koje mogu iskoristiti u nekom drugom terminu. Meni onda taj novac nedostaje i  idem u minus." 

Kredit, strpljenje i optimizam

Ali Birgit je, bez obzira na krizu koja je njezinu branšu pogodila, optimistična. Ova kriza joj je pokazala, kaže, da je njezino malo poduzeće u temelju zdravo. Namjerava dignuti kredit od više stotina tisuća eura kako bi prebrodila ovo „sušno“ razdoblje, svoje dvije zaposlenice je prijavila na skraćeno radno vrijeme i zatražila od Agencije za rad financijsku potporu koju njemačka država daje u ovakvim slučajevima, od jutra do mraka se dopisuje s ljudima koji su uplatili putovanja preko njezine agencije. „I? Kako ljudi reagiraju?", pitam je. „Kao i uvijek i svugdje“, kaže: „Ima divnih mušterija koji su mi napisali – ne morate nam ništa vraćati, prebacite nam jednostavno putovanje na Uskrs 2021. Ali ima i užasnih ljudi koji već u prvom mailu počnu prijetiti s odvjetnikom.“ Ona, objašnjava mi, ima apsolutno razumijevanja za sve koji u ovim nesigurnim vremenima žele natrag svoj novac, ali pitanje u kojem tonu i s kojom dozom agresivnosti to traže. „Mi im uvijek ponudimo opciju odgode svoj putovanje za neki kasniji termin, to je, u pravilu, dobro i za njih i za nas."

Normalizacija do ljeta?

Ali što znači „kasniji termin“? Tko sada može znati što kad će se ponovno moći normalno putovati? „Ja računam da će se stvari do ljeta, možda kasnog ljeta, normalizirati i da će ljudi, nakon ovih zabrana druženja, izlazaka, društvenog života biti gladni putovanja i to na ne previše udaljene destinacije kako bi ipak imali kontrolu nad situacijom." Slušam je i stvarno bih voljela da to govori zato što poznaje branšu bolje od mene pa shodno tome može i bolje procijeniti situaciju. Ali nisam sigurna da ovo nije slučaj za onu poslovicu „što se babi htilo, to se babi snilo“. „Život ide dalje i mora ići dalje“, kaže Birgit: „A ja kao poduzetnica moram biti spremna da vrijeme kada će se situacija normalizirati dočekam spremna."

Poslovna ideja za Korčulu

Vlasnica agencije ima i jednu novu poslovnu ideju za Korčulu: „Putovanja za parove između 40 i 60 godina koji žele tjedan dana pobjeći od svoje njemačke svakodnevice i u kojemu će im sve biti organizirano – rezervirani restorani, isplanirana pješačenja i obilazak pokoje kulturne znamenitosti. Mješavina od malo mora, malo prirode, malo romantike i malo kulture."  S tom idejom u glavi odlazim iz njezinog ureda u kojemu smo, primjereno situaciji , sjedili na dva metra rastojanja. I nadam se da će je Birgit što prije uspjeti realizirati. Zbog Birgit, zbog vlasnika restorana na Korčuli u kojima bi njezini turisti blagovali, zbog iznajmljivača u čijim objektima bi bili smješteni . I zbog svih nas koji bismo, kad bi to bilo tako, ponovno smjeli i htjeli putovati.