Prije otprilike dva tjedna sam u jednoj trgovini s vrtnom i građevinskom opremom slučajno srela svoju prijateljicu Beate. U kolicima je imala pet šest lonaca sa cvijećem, a na licu - zaštitnu masku. "O, Beate, stavila si masku? Je li ti to modni ili medicinski rekvizit?", pitala sam je pomalo začuđena jer Beate, prema mojim spoznajama, ne spada ni u kakvu rizičnu skupinu, a ni ne poznajem je kao nekoga tko se jako čuva i paničari kada je u pitanju zdravlje.

Moja prijateljica je, naime, bila jedan od rijetkih kupaca koji su u trgovinu ušli s maskom što nije nikakvo čudo s obzirom da u tom trenutku nošenje maski u trgovinama nije bilo propisano. Štoviše, tjednima prije toga su u medijima "trubili" kako maske zapravo nisu velika zaštita od korone nego da bi čak mogle biti kontraproduktivne jer bi se ljudi mogli osjećati (pre)sigurno kada ih nose i ne pridržavati se puno važnijih propisa o poštivanju minimalne udaljenosti od 1,5 metra.

Maska za 3 eura

"Ma bila sam dugo prehlađena i još kašljem pa sam stavila masku prije svega da bi zaštitila druge", odgovorila mi je Beate hvaleći svoju masku sa cvjetnim dezenom koju je za nju sašila jedna tinejdžerka, kćer jedne njezine prijateljice. "Ušila je u nju jednu žicu tako da ti se ne zamagle naočale kad je nosiš i lijepo sve zatvori", ponosno mi je Beate prezentirala komadić krpe na svom licu: "Ako hoćeš, može i tebi sašiti jednu za 3 eura!"

Ja u tom trenutku ne da još nisam imala nikakvu zaštitnu masku - ni ja niti bilo koji član moje četveročlane obitelji - nego nisam ni razmišljala o tome da bih trebala nabaviti koju. Ali u tom trenutku, suočena s konkretnom ponudom, pomislila sam - ajde, možda nije loše imati koju masku doma, tko zna kad bi mi i za što mogla zatrebati. Tako sam naručila svoje prve dvije zaštitne maske u životu, ne sluteći koliko će mi brzo trebati.

Prošlo je nekoliko dana i Beate me obavijestila da su moje maske sašivene i da možemo izvršiti primopredaju - ja njoj 6 eura, ona meni dvije maske. Nismo se odmah uspjele "poloviti" i maske su ostale kod nje. No, prošloga tjedna (20.-26.4.) su počele stizati vijesti da će u Njemačkoj biti uvedena obveza nošenja maski. Sredinom tjedna je savezna pokrajina u kojoj ja živim, Sjeverna Rajna-Vestfalija, odlučila da će 27. travnja svi koji žele ući u trgovine i sredstva javnog prijevoza morati nositi neku vrstu maske. Tolerirat će se, rečeno je, i maske u kućnoj izradi, kao i šalovi i marame. Uskoro je postalo jasno da će nova mjera biti uvedena u cijeloj zemlji.

Prvo iskustvo s maskom

Brže-bolje sam nazvala Beate i pitala je što je s maskama koje sam naručila kod nje. "Još su kod mene, čekaju", rekla mi je i dodala: "A možeš dobiti i više od dvije." Dogovorile smo se da mi u subotu, dakle, dva dana prije nego što nova odluka stupi na snagu, donese četiri maske i da popijemo kavu u mom vrtu, sjedeći na propisnoj udaljenosti.

U međuvremenu me i moj poslodavac, DW, obavijestio da će svi zaposlenici dobiti maske koje od ponedjeljka moraju nositi u liftovima, na hodnicima, u studijima i u prostorijama u kojima radi više od jedne osobe. U ponedjeljak (27.4.) sam i ja prvi put u životu kroz zgradu Deutsche Wellea prošetala sa zaštitnom maskom, a poslije posla s njom i obavila kupovinu. Nije ugodno, ali što se mora, nije teško. Bolje i ovako, mislila sam si, nego nikako.

Zaštitne maske "svih vela"

Jutros sam napravila "đir" po ljekarnama u svom bonskom kvartu i provjerila imaju li zaštitnih maski ili su, s obzirom na nove propise, razgrabljenje. Tjednima je, naime, nakon što je izbila korona-kriza na ulaznim vratima apoteka bila naljepljena obavijest da su zaštitne maske i dezinfekcijska sredstva rasprodana. Obišla sam tri - i u sve tri našla zaštitne maske raznih tipova: dvoslojne krpene u koje se može staviti još neki zaštitni flis za 8 eura, maske koje pružaju veću zaštitu za 10 eura po komadu, samo jednokratnih koje su, kažu prodavali po nešto više od 1 eura, nisu imali i, kako su mi rekli, neće ni dobivati. Pametno, pomislila sam, jer mi se čini da su te jednokratne maske ekološki otrov. I modni dizajneri koji zbog korone i doslovno i figurativno "tanko predu", bacili su se na dizajniranje i izradu zaštitnih maski koje prodaju za puno više od 10 eura. Zaštitne maske, očito imaju potencijal postati modni asesoar.

U međuvremenu sam, čini mi se, toliko naučila o zaštitnim maskama da bih mogla napisati barem seminarski rad na tu temu: što su maske tipa FFP1, što tipa FFP2, kako se mogu dezinficirati, koje maske se smiju staviti u mikrovalnu, a koje ne, na koliko stupnjeva i koliko dugo moraju biti u pećnici da bi ponovno bile upotrebljive...

Više štete nego koristi?

Očito se nisu baš svi građani tako detaljno informirali kao ja: u lokalnim medijima je objavljeno da je jedan djelatnik iste one trgovine u kojoj smo se Beate i ja srele prije 15-ak dana, prouzročio mali požar stavivši u pauzi za ručak svoju zaštitnu masku u mikrovalnu kako bi je "očistio". Požar je ugašen prije nego što su došli vatrogasci, ali dobra je vijest da očito i prodavači, a ne samo kupci sada nose maske. To do ovoga ponedjeljka nije bio slučaj. Ali koliko je to stvarno dobra vijest?

Kada mi je Beate prošle subote donijela maske i kada smo sjele u moj vrt rekla mi je: "Htjela sam nam kupiti neko slatko pecivo uz kavu i već sam ga u pekari bila naručila i izvadila novčanik da ga platim, ali kada sam vidjela kako ga prodavačica drži u ruci točno pred svojim nosom, bez rukavica, odustala sam."

Ja nemam problem poštivati još jedan od novih propisa donesenih kako bi se spriječilo širenje koronavirusa i poslušno nosim svoju masku gdje god treba - jednu imam oko vrata, drugu u autu. Ali moram priznati da se pitam koliko bi me maska prodavačice u pekari (koja je od one najjednostavnije sorte) i rukavice koje nosi dok mi prodaje (a koje nosi tijekom svoje cijele radne smjene) doista zaštitile od koronavirusa kad bi ga ona imala? Iz svega što sam pročitala i što u međuvremenu znam o maskama, čini mi se da baš i ne bi.