Kao odgovor na blokadu Hormuškog tjesnaca između Perzijskog i Omanskog zaljeva, SAD je od ponedjeljka, 13. travnja, uveo pomorsku blokadu iranskih luka. Cilj mjere je onemogućiti iranski izvoz - osobito nafte - i izvršiti pritisak na političko vodstvo u Teheranu.

„SAD bi takvu blokadu vojnim sredstvima mogao održavati mjesecima, a u nekim scenarijima čak i dulje od godinu dana“, rekao je za Deutsche Welle Shahin Modarres, stručnjak za međunarodnu sigurnost sa Sveučilišta Tor Vergata u Rimu.

Nakon gotovo šest tjedana rata između Irana i SAD-a trenutačno je na snazi krhko primirje. No pomorska blokada predstavlja jasno kršenje tog dogovora, upozorio je iranski pregovarač i predsjednik parlamenta Mohamad Baker Kalibaf na platformi X. Otvaranje Hormuškog tjesnaca, rekao je, nije moguće dok traju takva „teška kršenja“. Američki predsjednik Donald Trump unatoč tome ostaje pri blokadi, makar tvrdi kako želi postići novi sporazum s Teheranom.

Modarres smatra da blokada nije sredstvo za brz vojni uspjeh, nego instrument postupnog i kontroliranog slabljenja iranskog režima. Pritom podsjeća na posljednje godine osmogodišnjeg iransko‑iračkog rata (1980.–1988.), kada je zemlja bila izložena trajnom vojnom i gospodarskom pritisku. I premda Irak Sadama Huseina ni izdaleka nije uspio u svojim ciljevima, a Iran je čak počeo dominirati na bojišnici, Teheran je na kraju pristao na primirje.

Ali ta mjera ne izlaže pritisku samo iranski režim, upozorava Modarres: „S vremenom rastu globalni gospodarski pritisci, operativna iscrpljenost i unutarnjopolitički pritisak u samom Iranu. Zato je to sredstvo djelotvorno samo kratkoročno do srednjoročno i ne predstavlja trajno rješenje. U takvom scenariju jedini stvarni gubitnici su građani, bez obzira na to hoće li se rat nastaviti bez strukturnih promjena ili završiti.“

Živi se iz dana u dan

Pomorska blokada prvenstveno bi trebala spriječiti izvoz iranske nafte. Prema navodima specijaliziranog portala Lloyd's List, neka su iranska plovila ipak uspjela izbjeći blokadu. U izvješću objavljenom u ponedjeljak (20. travnja) navodi se da je 26 brodova - među njima najmanje jedanaest s iranskom naftom i plinom - od 13. travnja prošlo blokadu. Pentagon je doduše već dan kasnije zanijekao da je tako nešto bilo moguće.

Gospodarske posljedice blokade ne pogađaju samo izvoz nego i uvoz osnovnih životnih potrepština. „Tu je pogođen i uvoz osnovnih prehrambenih proizvoda i sredstava za proizvodnju“, rekao je za DW gospodarski novinar Ashkan Nizamabadi, koji trenutačno živi u Berlinu.

Prema njegovim riječima, Iran godišnje uvozi oko milijun tona riže, ponajprije iz Indije i Pakistana. Ako se pomorska blokada nastavi, Teheran će se vjerojatno morati okrenuti alternativnim kopnenim rutama ili intenzivnijoj suradnji s Turskom. „Takva logistička prilagodba znatno je skuplja od prijevoza morem. To će podići cijene, a trošak će na kraju snositi potrošači“, kaže Nizamabadi. Kod nekih uvoznih proizvoda ponuda je već ograničena jer se trgovci boje nestašica.

„Sada svi žive doslovno iz dana u dan", kaže jedan novinar iz Teherana koji je želio ostati anoniman. Svakodnevni život obilježen je kolektivnom iscrpljenošću. „U trgovini ili pekarnici ljudi kupuju samo onoliko koliko im treba za jedan obrok, kao da ne znaju što će donijeti sljedeći dan.“

Gdje da se radi i zarađuje?

Istodobno raste strah od gubitka radnog mjesta. Nakon uništenja naftnih i industrijskih postrojenja deseci tisuća nadničara su ostali bez posla. Zastoj proizvodnje u industriji čelika i petrokemije dodatno prijeti pokretanjem lančane reakcije, koja bi mogla prisiliti brojne povezane tvrtke na obustavu rada. Mnoge uslužne djelatnosti prestale su poslovati tijekom rata i do danas se nisu oporavile ni unatoč primirju.

Samaneh, koja je radila kao prodavačica u parfumeriji u Teheranu, nam objašnjava: „Sve je stalo još od štrajkova prošle zime. Zatim su došli prosvjedi, pa rat. Sada imamo primirje, ali se ništa nije popravilo."

Mnoge obitelji sada žive od ušteđevine i ne znaju koliko dugo će moći izdržati. Brojni mladi ljudi vratili su se u roditeljske domove, svjedoče izvori iz Irana, dok drugi napuštaju velike gradove poput Teherana zbog visokih troškova života.

Iransko gospodarstvo već godinama opterećuju loše upravljanje, korupcija i međunarodne sankcije. Procjene govore da je prosječna stopa inflacije u Iranu 2025. godine iznosila oko 50,9 posto, a za 2026. predviđa se daljnji rast, na približno 68,9 posto. Iransko je gospodarstvo trenutačno u recesiji uz istodobni rast inflacije, rekao je za DW gospodarski stručnjak Amir Alizadeh, voditelj međunarodnih poslova pri Industrijskoj i trgovinskoj komori Ulma.

„Međunarodni monetarni fond za Iran ove godine predviđa pad BDP-a za oko šest posto“, rekao je Alizadeh. Razvojni program Ujedinjenih naroda (UNDP) čak računa s padom od osam do deset posto. Budući da UNDP u obzir uzima i pokazatelje ljudskog razvoja, stopa siromaštva mogla bi porasti za oko pet postotnih bodova, na približno 36 posto, a dugoročno dosegnuti i oko 41 posto.