Nizozemska politika u odnosu prema takozvanim mekim drogama ili lakim halucinogenima vrijedi kao najliberalnija na svijetu. Konzumacija hašiša i marihuane ovdje nije kriminalno djelo i njihovo konzumiranje se ne kažnjava. Prodaja službeno nije dozvoljena, ali se tolerira ukoliko se ona vrši u posebnim lokalima koji su od 70-ih godina poznati kao „coffee -shops“; ti lokali se ne smiju reklamirati, u njih ne smiju ulaziti maloljetnici i ovdje se ne smiju prodavati tzv. teške ili tvrde droge. Coffe –shops se uvijek u potpunosti pridržavaju svih tih pravila, jer je to i u njihovom interesu – i na „mekim“ drogama se zarađuje vrlo dobro.

Ovako liberalna politika je rezultat pragmatičnog stava nizozemske vlasti koja je prije više od 30 godina uvidjela da joj krivično gonjenje prekršaja vezanima uz tzv. lake droge, uzima veliku količinu energije, osoblja i novca. Teški oblici kriminala bili su ionako povezani s tzv. teškim drogama poput heroina, kokaina ili LSD-a. Dekriminalizacijom konzumiranja lakih tzv. droga, došlo je do razdvajanja tržišta koje je dovelo do mnogo preglednije situacije: tržište tzv. lakih droga je pod kontrolom, a policija se mogla koncentrirati na teške prekršaje povezane sa trgovanjem tzv. tvrdih droga. 

Nizozemsko ministarstvo zdravlja je zaključilo da tzv. lake droge nisu ni izdaleka tako opasne po zdravlje kao tzv. tvrde droge, pa je dekriminalizacija i regulacija smanjila i socijalne probleme koje stvara jedna restriktivna politika prema tzv. lakim drogama. Kupci marihuane i hašiša nisu više morali zalaziti u „podzemlje“ i izlagati se opasnostima kako bi došli do nekoliko grama tih supstanci. Najveći problem u čitavoj toj priči je zapravo u činjenici da je Nizozemska s takvom politikom apsolutno usamljena.

Niti jedna od susjednih zemalja nije željela slijediti njezin primjer. U Njemačkoj, doduše, konzumiranje tzv. lakih droga nije kažnjivo i dozvoljeno je posjedovanje određene količine – za osobnu upotrebu. U pokrajini Sjevernoj Rajni i Porajnju se primjerice tolerira posjedovanje do 6 grama hašiša i marihuane, u Berlinu čak 15 grama. No, sama prodaja nije dozvoljena. Zbog svega toga, Nijemci već desetljećima putuju u Nizozemsku i ovdje kupuju tzv. meku drogu.  

Teže zabraniti u Amsterdamu

To je za mnoge gradove značajan izvor prihoda. Neki gradonačelnici se već godinama bune smatrajući da njihove općine imaju negativan imidž i sada su se uspjeli izboriti za zabranu prodaje tzv. mekih droga strancima. U gradovima poput Amsterdama ili Roterdama će to ići mnogo teže, jer turisti koji obilaze coffe-shops najčešće ostavljaju mnogo novca i u ugostiteljskim lokalima i ostalim gradskim trgovinama. S druge strane, ima i mnogo turista koji u velike Nizozemske gradove dolaze u shopping a usput popuše i poneki joint, baš kao što bi u Španjolskoj popili čašu vina.

Veliki broj općina je našao srednje rješenje: zabranile su ovim lokalima prodaju droge  strancima, ali ne svim strancima – prema prvim susjedima su ostale tolerantne. Tako, primjerice, Nijemci i Belgijanci smiju i dalje u „nabavku“ u pogranična mjesta kao što su Maastricht i Venlo, no ostalima to nije dozvoljeno. Tako su pogranični gradovi „sačuvali obraz“, baš kao što su odnosi između njih i Nijemaca ostali „dobrosusedski“.

Isto tako, coffe –shops se od 1.svibnja više neće zvati kao do sada, već je ovaj naziv promijenjen u kanabis –club. Ovdje će članske iskaznice međutim moći dobiti samo Nizozemci.

Autor: Saša Bojić
 

Odg.ured: Željka Telišman