"Lutrije su uvijek bili nacionalni partneri sporta. Neke su lutrije utemeljene samo kako bi se preko njih financirao sport." Ova pomalo melankolična, nostalgična izjava dolazi iz usta Friedricha Sticklera. On je predsjednik Udruženja europskih lutrija. I vrlo dobro zna da je partnerski odnos narušen. Za to su krive radikalne promjene na kladioničarskom tržištu kojima svjedočimo posljednjih godina.

Sjetimo se ranijih vremena u kojima su sportski entuzijasti iz tjedna u tjedan, puni nada i očekivanja, uvijek istom kemijskom olovkom ispunjavali "svoj" listić: 1, X, 2, 1, 1, X, 2, 2... Gdje su sada ti ljudi? U prvom su planu danas profesionalci. I manipulatori. Financijski "stručnjaci" organiziranog kriminala koji preko online-kladionica "peru" ilegalno zarađeni novac. Ah, da. Usput još i namjeste rezultate kako bi taj novac oplodili.

"Dokazi kojima raspolažemo upućuju na to da su manipulacije veliki izazov za mnoge sportske discipline i da u manipulacijama organizirani kriminal vidi odličnu šansu za zgrtanjem profita", priča John Abbott. On je šef Interpolovog odjela za sportski integritet. On ne želi otkriti brojke o prometu kriminalnih skupina na području globalnog kladioničarskog businessa. Procjene o kojima čitamo u tisku nisu ozbiljne, dodaje.

Razbibriga?

Da se radi o ogromnim svotama, to je jasno kao dan i šefu Udruženja europskih lutrija Friedrichu Stickleru: "Nije to samo razbibriga. Kad vidimo da neki ponuđači online-kladioničarskih usluga godišnje obrnu preko 40 milijardi dolara, onda je jasno da je u igri jako puno novca."

Stickler smatra da su za to krivi manjkava regulacija i gotovo minimalni rizici: "Kladioničarsko tržište je sve atraktivnije organiziranom kriminalu. Sankcija gotovo da uopće ni nema. Kad se ulovi nekoga tko trguje drogom ili tko počini neki teški zločin, onda ti ljudi u najgorem slučaju budu pogubljeni. A kad se manipulira neku utakmicu, počinitelje se pošalje kući i još im se kaže: nemoj to više raditi! Pa to je za njih pozivnica da nastave s tim!"

Novačenje

Sportaši koji "asistiraju" u manipulacijama često uopće nisu svjesni razmjera ilegalnih radnji. Andreas Krannich iz firme Sportradar, koja od 2005. godine nadzire kretanja (i sumnjive promjene kvota europskih utakmica) na svjetskim online-kladionicama, tvrdi da se mlade igrače novači tako da "se pola godine, devet mjeseca manipulatori trude ostaviti dojam da su najbolji prijatelji igrača, oni se infiltriraju u njihove krugove, časte igrače, pozivaju ih na ručak, kupuju im skupe poklone, poduzimaju zanimljive aktivnosti s njima, i onda u drugoj fazi od igrača zahtijevaju da im se oduže za svu tu pažnju."

Pritom, kako napominje Krannich, u prvom planu uopće nije izravna manipulacija utakmica. Kriminalci ponajprije žele vidjeti koliko daleko igrač može ići, oni ga "testiraju". Pokušavaju otkriti je li igrač spreman otkriti im interne informacije o ozlijeđenim igračima, o povjerljivim informacijama iz kluba, o likvidnosti ili odnosu trenera i momčadi.

300 namještaljki

Krannich sve to priča iz sedmogodišnjeg iskustva monitoringa europskih nogometnih susreta. Sportradar tijekom sezone uoči oko 300 sumnjivih utakmica u prvim i drugim ligama, odnosno kup-natjecanjima po Europi. Kako bi manipulatorima utjerali strah u kosti i tako preventivno spriječili namještanje u velikom stilu, sportska krovna udruga SportAccord trenutno radi na donošenju jedinstvenog kataloga kazni - i na sportskoj, ali i na kazneno-pravnoj razini. Središnja točka: "Usvajanje jednog članka u nacionalnim zakonodavstvima koji bi bio dovoljan da se uhiti i s najmanje tri godine zatvora kazni sve sportaše i dužnosnike i bilo koga drugog tko je umiješan u manipulaciju", kaže Ingrid Beutler, suradnica SportAccorda.

Bivši menadžer njemačkog prvoligaša Werdera iz Bremena, Willi Lemke, koji je trenutno povjerenik za sport Ujedinjenih naroda, predlaže doživotne kazne i zabrane bavljenja sportom za igrače i nogometne čelnike koji sudjeluju u namještaljkama. Tako bi, smatra on, s vremenom kriminalci ostali bez suučesnika u svijetu sporta. To nije dovoljno, dodaje Friedrich Stickler, i napominje da se problem može riješiti samo ako se "očisti" kladioničarsko tržište: "Jedino rješenje je borba protiv ilegalnih kladionica i blokiranje njihovih web-stranica, odnosno sprječavanje transfera novca na te portale."

To bi sigurno bilo učinkovito rješenje, ali i radikalan potez. Kako se čini, možda je to i jedini put preko kojeg se ponovno može uspostaviti nekad raširena simbioza između sportskih lutrija i sporta.