Šuma Bercé, nešto južnije od Le Mansa. Šuma puna hrastova. Visoki, uspravni, tanki. Poput ogromnih (nekuhanih) špageta „penju" se u smjeru neba. I svako drvo kao da ima neku vlastitu osobnost, kao da vapi za tim da dobije ime. I stvarno – neki od ovih hrastova su „kršteni".

Ispred jednog od tih hrastova stoji Hugues Bouttier. 23 godine, bradica, kaciga, u rukama motorna pila. Prije nego što se baci na posao i „oslobodi" hrast koji nosi plaketu s rednim brojem 1. nepotrebnih grana prije nego što ga posijeku, on nam kaže:

„Ovo je genijalno. Povijesni trenutak. Nalazimo se na početku procesa obnove. Samo ću ostaviti deblo i grane koje su u sredini krošnje. To amortizira pad debla. Čast mi je raditi s drvetom koje će se koristiti za obnovu Notre Damea. To se radi samo jednom u životu."

Šumari iz cijele Francuske su se mobilizirali kako bi donirali 1000 hrastova za obnovu pariške katedrale. 500 hrastova je iz državnih šuma, a 500 s privatnih posjeda. Hugues je obavio svoj posao i spustio se na tlo. Na redu su njegovi kolege koji u tren oka obaraju hrast.

Staro preko dva stoljeća

Tlo se zatrese u krugu od 100 metara. Šumarski tehničar Anthony Jeannaeu je prva osoba kod drveta. U rukama su mu njegovi instrumenti: „Dimenzije? Na dnu 105 centimetara u promjeru. Deblo je dugo 20 metara. Ravnomjerno je raslo, cilindrično, zato nam je i zanimljivo. Staro je oko 220 godina, iza sebe ima brojne teške zime i vruća ljeta. Puno je otpornije od nas ljudi."

Iz Bercéa će u smjeru Pariza otići ukupno osam hrastova. A koje drvo će biti posječeno? Odabir se vrši zu pomoć dronova i 3-D simulacija. Za to je odgovorna jedina žena u šumarskom timu na licu mjesta - Claire Quinones: „U katedrali će provesti nekoliko stoljeća. To je sjajno. Našem drveću tamo pružamo drugi život. To je na neki način i odavanje počasti svim onim šumarima koji su se brinuli oko njih.” 

Kao i sve druge velike šume, i ovaj je posjed svojedobno bio u posjedu krune. Colbert, ministar financija na dvoru Kralja sunca, Luja XIV., se počeo baviti upravljanjem šumama. Dvoru je trebalo veliko drveće – tada se ono koristilo za brodove, a danas za katedrale.

„Savršeno drvo”

Posječeni hrast će se do ljeta "odmarati” u hladovini, a onda ide u pilanu, a na koncu na sušenje. Punih 18 mjeseci. Udio vlage mora pasti na manje od 30%. Početkom 2023. drvo će onda konačno dobiti tesari, kaže Ayméric Albert, šef distribucije šumarske uprave:„Savršeno je, potpuno zdravo. Kubik ovakvog drveta košta i 1000 eura. Ovo drvo u potpunosti odgovara zahtjevima arhitekata. U pilani će od njega izrezati grede dimenzija 40x36 cm, duge 17 metara. Izabrali smo ovo drvo jer je lagano savinuto, ono će biti iskorišteno za obnovu svoda Notre Damea, na njima će biti postavljen novi toranj. Mi već sad znamo gdje će ovo drvo biti ugrađeno.”

Dan velikog požara čuvene pariške katedrale je zauvijek upisan u povijesne knjige. A uz pomoć hrastova iz šume Bercé ponovno će „uskrsnuti” Notre Dame. Uz pomoć drveta iz šume u kojoj rastu najljepši hrastovi u Francuskoj.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android