Već uoči sastanka u Rimu je talijanski premijer Monti gotovo dramatično pozivao Njemačku da "odriješi kesu" i prihvati plan investicijskog paketa za oporavak gospodarstva u Europskoj uniji. "Nove investicije" su bile i glavni bojni poklič novog francuskog predsjednika Hollandea u predizbornoj borbi tako da se i on osjećao prisiljen odmah pokrenuti to pitanje.

Zapravo, njemačka kancelarka Merkel nije imala mnogo izbora već i zato jer ju je i njemačka oporba, u kompromisu pred ratifikaciju fiskalnog sporazuma, prisilila da prestane samo govoriti o štednji, i počne govoriti i o investicijama kojima bi se stvorila radna mjesta, osobito za "izgubljenu generaciju" mladih u Europi.

U nove dugove kako bi izašli iz dugova

Iako svjetski financijski stručnjaci hvale ovaj dogovor u Rimu, donekle je apsurdno kako se namjerava sakupiti dogovorenih 130 milijardi eura. Stalno se spominje prezaduženost europskih država, ali glavni izvor bi trebali biti - novi krediti, ovoga puta Europske investicijske banke. Kancelarka je već i njemačkoj oporbi obećala kako će se založiti za povećanje kapitala EIB-a - i to je jedini prostor gdje je Berlin spreman solidarno jamčiti za investicije bilo gdje u Europskoj uniji.

Jer za Europsku središnju banku jamče sve države članice, ali je problem što onda i za povećanje kapitala banke treba odobrenje svih zemalja članica. O staroj temi nekakvih zajedničkih, europskih obveznica izgleda da se u Rimu uopće nije raspravljalo, obzirom da se Berlin još uvijek oštro protivi takvom "zakonu spojenih posuda" i državnim obveznicama u Europi.

Neka Bruxelles vrati novac

Drugi dio novca za investicije bi trebao doći od još nepotrošenih investicija. I tu može začuditi da, usprkos svim poteškoćama, mnoge zemlje uopće niti ne troše sav novac koji im pripada iz fondova za potporu Europske unije. U Rimu je dogovoreno da onda Europska komisija vrati novac koji nije potrošen zemljama koje uplaćuju u proračun. To je svakako stavka na koju je njemačka kancelarka lako pristala, jer je predviđen povrat novca prema ključu kako ga članice uplaćuju i gdje će onda upravo Njemačka dobiti najviše. Ali niti taj novac ne bi mogao doći brzo, obzirom da za to treba uvjeriti predsjednika Europske komisije Barrosa koji uvijek ima ideja, kako da on i Komisija potroše milijarde viška.

Osim ovog paketa pomoći, čelnici četiri najveće zemlje zone eura su se složili i oko uvođenja poreza na financijske transakcije. I tu je njemačka kancelarka, "stisnuta" kompromisom s ovdašnjom oporbom, barem uspjela izjaviti kako si "može zamisliti" zajednički namet za špekulante kakvom se još uvijek oštro protivi prije svega Velika Britanija. Na kraju je dogovoreno da će se na predstojećem sastanku na vrhu Europske unije slijedećeg tjedna pokušati okupiti barem devet zemalja koje bi prihvatile ovakav porez.

Nova "jezgra" Europe?

Usprkos činjenici da su u Rimu bili okupljeni čelnici najvećih gospodarstava zone eura, talijanski premijer Monti je već imao problema objašnjavati kako namjera ovog sastanka nije da se "veliki" dogovore kako će nakon toga "mali" plesati. Zapravo je otkriveno da čak niti premijer Španjolske Rajoy isprva nije bio pozvan, nego je on nazvao talijanskog premijera i pitao ga može li doći. "Tu nisam mogao reći 'ne'", objašnjava Monti, obzirom da je Španjolska važna zemlja.

Nakon toga su nazvali i još neki europski premijeri, ali se Monti tu ipak prisilio da ih odbije i uputio ih na to da će se ionako ubrzo održati "pravi" summit Europske unije.