Gotovo dvije godine nakon prvih parlamentarnih i demokratskih izbora 1990. te pola godine nakon proglašenja neovisnosti, prve zemlje koje su priznale Hrvatsku bile su i same države u nastajanju – baltičke zemlje Estonija, Litva i Latvija, zatim Ukrajina i Slovenija. Prva zemlja članica UN-a koja je priznala Hrvatsku bio je Island.

Vukovar je ujedinio Europu za Hrvatsku

U vremenima prije priznanja Hrvatske je stanje bilo ozbiljno. EU je bio podijeljen oko pitanja priznanja, ali tek uništenjem i padom Vukovara u studenom 1991.godine dolazi do promjene mišljenja. Elmar Brok, njemački zastupnik u Europskom parlamentu još od 1980. godine prisjeća se njemačkog obrazloženja za priznanje Hrvatske: "Mi smo bili za priznanje Hrvatske, jer to predstavlja pravo na samoodređenje naroda. Upravo mi Nijemci, tada smo se zalagali za Hrvatsku, jer smo iz iskustva samoodređenja naroda došli do njemačkog ujedinjenja. Utoliko smo se zalagali da takvo isto pravo mora biti pruženo i drugim državama kao što su bile Hrvatska i Slovenija“.

Hrvatska je postala neovisna i priznata država, ali trećina njezina teritorija bila je okupirana od pobunjenika i skupine Srba koji su imali potporu Beograda i Jugoslavenske armije. I u tim okolnostima je Hrvatska zatražila status kandidata i početak pregovora o članstvu s EU-om. No to je Unija odbila uz obrazloženje da EU ne može pregovarati sa zemljom čija su područja okupirana. Taj argument već onda nije bio vjerodostojan jer su se pregovori vodili sa Ciprom, čiji je sjeverni dio okupirala Turska.

Novo tisućljeće i nova šansa

Kad je Hrvatska u vojnim operacijama reintegrirala okupirana područja, tada je upravo to bio povod optužbi protiv Hrvatske. Uslijedile su optužnice protiv hrvatskih generala i Hrvatska je sve više bila izolirana. Doris Pack, koja je od 1989. godine u Europskom parlamentu, smatra da je EU Hrvatsku ostavio jedno vrijeme na cjedilu. Pack argumentira, kako je ukidanjem programa pomoći PHARE za Hrvatsku Europska unija izgubila mogućnost biti na licu mjesta i time spriječiti neke loše pojave koje su se kasnije dogodile u Hrvatskoj.

Tek nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i promjenom vlade 2000. kada je na čelo Hrvatske došla koalicije lijevog centra predvođena premijerom Ivicom Račanom, Hrvatska je ponovno uhvatila priključak za Europom i euroatlantskim integracijama.

Nakon dobivanja statusa kandidata 2004. godine i uhićenja generala Ante Gotovine u Španjolskoj, pristupni pregovori otvoreni su u listopadu 2005.godine i uspješno završili šest godina kasnije u lipnju 2011.godine. Nakon uspješne reforme pravosuđa i iskazanih rezultata u borbi protiv korupcije te završetka pregovora, Hrvatska je u prosincu 2011.godine potpisala ugovor o pristupanju, pa su do članstva ostale još samo dvije prepreke – ratifikacija ugovora o pristupanju u 27 parlamenata zemalja članica Unije i referendum o članstvu u Hrvatskoj.

„Hrvatska se razvila u živu demokraciju“

Dostignuća Hrvatske opisuje Hannes Swoboda, dugogodišnji izvjestitelj za Hrvatsku u Europskom parlamentu. "Hrvatska je iz zemlje koja je vođena autoritativno, izrasla i razvila se u pravcu žive demokracije, a to pokazuju i potvrđuju i prosinački izbori“, smatra Swoboda.

Rezultati posljednjih anketa uoči referenduma pokazuju da se broj zagovornika članstva Hrvatske u EU smanjuje i on je tek nešto iznad 50 posto. Poruke iz Bruxellesa u pravcu Hrvatske su doduše suzdržane, ali ipak upućuje se Hrvatima poziv da zajedno izgrađuju novu Europu sa svojim partnerima. Europskoj uniji su osobito dragocjena hrvatska iskustva kako bi se jednoga dana u EU našle i ostale države jugoistočne Europe.

"

Europa nije gotov dom, dođite i izgrađujte ga zajedno s nama“, glasi poruka Franziske Brantner, zastupnice zelenih u Europskom parlamentu koja se zapravo niti ne sjeća dugog procesa uključivanja Hrvatske u europsku obitelj: ona osobno je u vrijeme kada je Hrvatska međunarodno priznata od članica Europske unije imala tek 11 godina.

Britanski liberalni zastupnik Graham Watson koji će posljednjih nekoliko dana prije referenduma provesti u Hrvatskoj, također Hrvatima poslao vrlo jasnu poruku: "Europa nije savršena, ali je najbolje što su građani starog kontinenta pronašli i ona funkcionira“. Stoga Watson poziva Hrvate da surađuju oko projekta Europa koji, kako ističe ovaj britanski zastupnik, još nije stigao do kraja, već se možda nalazi tek na svojem novom početku. Konačnu odluku o budućnosti Hrvatske imaju pak samo hrvatski građani.

Autor: Alen Legović, Bruxelles

Od. ured.: A. Šubić