250. rođendan Caspara Davida Friedricha slavit će se tek sljedeće godine, slikar je rođen 5. rujna 1774. Ali, prva velika izložba kojom se obilježava ova posebna godišnjica otvara se već sutra (15.12.).

U Hamburškoj Kunsthalle će se moći vidjeti ono što se opisuje kao „najobimnija izložba radova najznačajnijeg umjetnika njemačkog romantizma nakon mnogo godina". Fokus je na tematskoj retrospektivi s preko 60 slika, uključujći mnoga ključna djela kao što su „Bijele stijene na Rügenu" (1818) i „Monah na moru“ (1808-10). Bit će izloženi i crteži i radovi umjetnika koji su bili njegovi prijatelji.

Izložba označava početak „Caspar David Friedrich festivala“, u okviru kojeg će Stara nacionalna galerija Berlinskih državnih muzeja i Državna umjetnička kolekcija Dresdena takođe posvetiti izložbe umjetniku. A sve su pod patronatom njemačkog predsjednika Frank-Waltera Steinmeiera.

Vrijedno nacionalno kulturno dobro

Krajem studenog, mapa skica Caspara Davida Friedricha prodana je na aukciji u Berlinu nepoznatom kupcu za 1,8 milijuna eura. Neposredno prije aukcije, berlinska kulturna uprava pokrenula je proceduru da se djelo umjetnika romantičara upiše na listu vrijednih nacionalnih kulturnih dobara grada Berlina.

Njemački muzeji prostiru crvene tepihe njemačkom romantičaru pozivajući na retrospektivne izložbe i serije predavanja od Hamburga preko Berlina do Greifswalda, Friedrichova rodnog grada.

No, njegovi suvremenici su govorili, kako piše Florian Illies u svojoj nedavno objavljenoj knjizi o Casparu Davidu Friedrichu, „Čarolija tišine" (Der Zauber der Stille), da on nije bio osobito talentiran portretist. Zbog toga su ga ismijavali čak i tijekom njegovog boravka na akademiji u Kopenhagenu. Možda je zato Friedrich obično prikazivao figure na svojim slikama s leđa?

Udari sudbine

Caspar David Friedrich rođen je 1774. kao šesto dijete proizvođača sapuna i svijeća Adolfa Gottlieba Friedricha i njegove supruge Sophie Dorothee. 1781. majka mu je umrla, a sestra podlegla tifusu. Njegov mlađi brat Johann Christop doživio je srčani udar dok je pokušavao spasiti brata Caspara Davida, koji je bio propao kroz led na Labi. Samo pet od devetoro braće i sestara dostižu punoljetstvo.

Od 1790. godine, Friedrich je bio student Sveučilišta u Graifswaldu, kasnije je umjetnički studij nastavio na Akademiji umjetnosti u Kopenhagenu. Od 1798. godine, Friedrich je živio i radio u Dresdenu, gdje je i umro 7. svibnja 1840. godine.

Mnogi ga cijene - ali ne i Goethe

„Mistik s kistom": Tako ga je nazvao je švedski pjesnik Per Daniel Amadeus Atterbom. Slikara su njegove kolege cijenile još za života.

Samo Johann Wolfgang von Goethe nije znao što bi s Fridrihovim slikama. Rugao im se kao „novim njemačkim, vjersko-patriotskim". Priča se da je pjesnik čak razbio jednu Friedrichovu sliku udarivči njome po rubu stola – nije mu se dopala.

Godine 1794. Friedrich u Kopenhagenu dolazi u dodir s prirodnim misticizmom, koji je kasnije utjecao na njegovu umjetnost. Njegovo prvo ulje na platnu bilo je provokativno: on je svoju sliku „Krst u gori” iz 1807./1808. godine posvetio odnosu prirode i Boga.

Njegova umjetnost više nije prozor u svijet, kao što je to bilo tipično za prosvjetiteljstvo, već prozor u dušu, u duhu romantizma. „Krst u gori” izaziva uzbuđenje jer slikar daje jednak prostor crkvi i prirodi.

Caspar David Friedrich je povučeni čudak koji napušta svoju kuću u Dresdenu samo nakon sumraka i odlazi u duge šetnje. 21. siječnja 1818. oženio se 25-godišnjom Caroline Bommer – i to u šest ujutru.

U plamenu

Djela Caspara Davida Friedricha uvijek iznova nestaju u plamenu. 10. listopada 1901. izgorjela mu je rodna kuća. Samo je nekolicina spašena, ali su ih dobronamjerni rođaci prefarbali i tako uništili.

Tijekom Drugog svjetskog rata, veliki broj Friedrichovih slika je izgorio ttijekom čuvenog bombardiranja Dresdena. Većina njegovih sačuvanih umjetničkih djela danas se nalazi u muzejima u Hamburgu, Dresdenu i Berlinu.

U kotaču povijesti

Friedrich je preminuo 7. svibnja 1840. godine, siromašan i zaboravljen. Njegova umjetnost odjednom više nije bila popularna. Naturalizam i impresionizam su ga jednostavno pregazili.

Već sredinom 1820-ih, njegov rad je počeo gubiti na značaju, kada je Deldorfska slikarska škola postala moderna u Njemačkoj. Ponovno otkrivanje njegovog rada je počelo tek 1906. godine malom izložbom u Berlinu na kojoj su predstavljene slike i skulpture iz razdoblja 1775.-1875., ukupno 32 djela.

No, danas je ovaj slikar ponovo popularan. Sam Friedrich je naivno vjerovao da će njegovo ime uvijek ostati zapamćeno. Jedan od razloga zašto svoje slike nikada nije potpisivao.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu