„Derao se poput životinje, no kada sam ga čuo da na njemačkom kaže da se prepušta u ruke svojoj sudbini, u tom sam trenutku bio potpuno siguran – to je stvarno ON“, opisao je trenutak uhićenja Adolfa Eichmanna, agent izraelske tajne službe Mossad, Zvi Aharoni. Njegovoj sreći, kako je kasnije uvijek iznova opisivao, doslovno nije bilo kraja. „Da se upravo meni, jednom židovskom oficiru posreći da mi u ruke padne nacist odgovoran za smrt 6 milijuna Židova – bilo je to upravo nevjerojatno“, rekao je Aharoni. Ovo spektakularno uhićenje koje se navodno dogodilo bez znanja ili prethodnog informiranja argentinskih vlasti, zbilo se u kasnim večernjim satima 11. svibnja 1960. godine.

Umjesto čudovišta - prehlađeni birokrat

Ubrzo nakon toga, Adolf Eichmann, alias Ricardo Klement, je prebačen u Izrael gdje mu je pred sudom u Jeruzalemu godinu dana kasnije započelo suđenje; nakon Nuernberških procesa drugo po važnosti i veličini s temom nacionalsocijalističkih zločina počinjenih tijekom vladavine Adolfa Hitlera.

Na suđenju je bilo prisutno više od 500 novinara iz cijelog svijeta, saslušano je više od stotinu svjedoka, bilo je priloženo oko 2.000 dokaznih dokumenata dok je sam protokol suđenja od strane izraelske policije bio ispisan na više od 3 i pol tisuća stranica.

Zanimanje javnosti bilo je također izuzetno. Svi su, kako se činilo, željeli konačno vidjeti „čudovište, organizatora holokausta, suodgovornog za genocid milijuna ljudi, fanatičnog nacionalsocijalistu, SS-ovog dužnosnika, vjernog Hitlerovog pratioca“. Međutim, kako je kasnije potvrdio i Harry Mulisch, nizozemski pisac i jedan od svjedoka suđenja – „ na kraju su svi bili pomalo razočarani. Svi smo očekivali utjelovljenje zla u ljudskom obliku. No, kada se konačno pojavio bio je prehlađen, neugledne i neupadljive vanjštine“.

..."kriv sam jer sam bio poslušan"

I za mnoge je upravo ova činjenica, da na Eichmannovom vanjskom izgledu nije bilo ničeg izvanrednog, neobičnog, zapravo bila najšokantnija. Naprotiv, jedan od najvećih zločinaca u povijesti čovječanstva kako u svojoj vanjštini tako i u samoj prirodi bio je, kako su ga opisali mnogi – zapravo običan birokrat; u potpunosti lišen osjećaja vlastite odgovornosti, bez imalo samoinicijative no zato prije svega poslušan.

Onako kako je nekoć precizno i predano radio na Hitlerovoj mašineriji uništenja židova, Roma, Sinta svih ostalih žrtava holokausta, na sličan je način navodno kooperirao i s izraelskom policijom i tijekom suđenja – iako, nikada nije niti priznao što je učinio a niti pokazao osjećaj krivnje, žaljenja a niti priznao svoju odgovornost.

"Moja krivnja leži u mojoj poslušnosti. Zakleo sam se na poslušnost i odanost mojoj službi i ratnoj obvezi. Vladajući sloj, kojem ja nisam pripadao, je izdavao naredbe. Po mom mišljenju su oni ti koji su s pravom zaslužili kaznu za sve naredbe na osnovu kojih su izvršena ta stravična nedjela. Sada su i oni koji su samo izvršavali naredbe žrtve. Ja sam jedna takva žrtva", rekao je Eichmann tijekom suđenja.

Nerazjašnjeni detalji oko uhićenja

Nešto više od godinu dana nakon početka suđenja, 31. svibnja 1962. godine, Adolf Eichmann je osuđen na smrt vješanjem.

Njegovo suđenje uspjelo je dati odgovore na gotovo sva relevantna pitanja vezana uz njegovo djelovanje i ulogu u takozvanom Trećem Reichu – bez obzira na sadržaj Eichmannovih odgovora.

No, ono što je do dan danas na neki način još uvijek pomalo nerazjašnjeno su detalji oko njegovog uhićenja. Mnogi naime tvrde da su njemačke kao i američke tajne službe već odavno znale gdje se i pod kojim imenom skriva Eichmann. One su ove informacije zadržale za sebe i to iz takozvanih sigurnosnih razloga. Mnogi članovi poslijeratne njemačke vlade bili su politički aktivni i u vremenu Hitlerove Njemačke – samim time su neki, po mišljenju mnogih povjesničara, željeli spriječiti Eichmannovo suđenje, odnosno, svjedočenje iz straha od onoga što je on mogao reći, odnosno, od onoga što je znao.

No, s druge strane, Adolf Eichmann nikad nije progovorio o dotičnim osobama, i po ovom je pitanju očigledno ostao lojalan i poslušan prema nacističkom sistemu do samog kraja.

Autor: agencije / Željka Telišman

Odg.ured: Nenad Kreizer