Kada je u kolovozu 1962. Radio Deutsche Welle (DW) proširio svoj postojeći program za osam europskih jezika, među njima je, uz primjerice program na ruskom ili na poljskom, bio i program za Jugoslaviju na srpskom i hrvatskom jeziku.

U to se vrijeme Europa nalazila u uzavreloj fazi tzv. Hladnog rata: točno godinu dana ranije je Istočna Njemačka podigla Berlinski zid, što je dovelo do toga da su nekoliko mjeseci kasnije na berlinskom graničnom prijelazu Checkpoint Charlie američki i sovjetski tenkovi danima stajali jedni naspram drugih u punoj bojevoj spremnosti. A samo dva mjeseca nakon početka emitiranja novih programa DW-a došlo je do Kubanske krize i svijet se našao na samom rubu Trećeg svjetskog rata - ovaj puta atomskog.

Ogledalo raznolikosti

Mada nastao u vrijeme hladnoratovskih podjela, Deutsche Welle nije bio zamišljen kao sredstvo političke agitacije. Od početka je ambicija bila spajanje, a ne razdvajanje, izgradnja mostova preko državnih i ideoloških granica. To je jasno formulirano i u Zakonu o Deutsche Welleu: "Ponuda DW-a treba predstaviti Njemačku kao naciju europske kulture, te slobodarsku i demokratske pravnu državu. To treba biti mjesto gdje se raspravlja o njemačkim i drugim pogledima na najvažnije teme prije svega iz politike, kulture i privrede kako u Europi, tako i na drugim kontinentima, s ciljem unapređenja razumijevanja i dijaloga kultura i naroda." Pritom se naglašava kako se realizacija tih ciljeva odvija "u vlastitoj odgovornosti" DW-a.

U tom duhu se stvarao i program za Jugoslaviju na srpskom i hrvatskom jeziku. U prvo vrijeme je, uz redovne emisije vijesti, najvažnija rubrika bila prenošenje pisanja njemačkog tiska. No, s vremenom je u program uključivano sve više vlastitog novinarskog sadržaja. Pokrivajući širok spektar njemačkih i međunarodnih tema posebna se pozornost obraćala striktnom razdvajanju izvještavanja od komentiranja s jedne, te vjernom odslikavanju mnogostranosti rasprava o političkim i društvenim pitanjima u Njemačkoj s druge strane.

Jugoslavenska redakcija

Za razliku od većine drugih međunarodnih kratkovalnih radio-stanica - kako u totalitarnim, tako i u demokratskim državama - DW kao dio njemačkog javno-pravnog servisa nije djelovao kao produžena ruka vlade. Ta "ekstremna nezavisnost Wellea", kao što je to konstatirano u jednom izvještaju eksternih stručnjaka iz 1972., "iziskuje posebnu novinarsku disciplinu njegovih suradnika".

1963. program je proširen sa slovenskim jezikom i preimenovan u program na jugoslavenskim jezicima, a tri godine kasnije pridružio im se i makedonski.  Kada je 1973. u okviru DW-a osnovan poseban odjel jugoistočne Europe, program za Jugoslaviju je bio najveći s 2 sata i 45 minuta emitiranja, prije i poslije podne. 

Urednik odjela u to vrijeme Dietrich Schlegel ovako je tada opisao situaciju: "U Jugoslaviji su televizija, radio i novine uglavnom na liniji partije. Odnos između DW-a i jugoslavenskih vlasti, uključujući i njihove medijske glasnogovornike, je ponekad više, a ponekad manje napet - to uglavnom ovisi o unutarnjopolitičkim zbivanjima. Kada se napadaju emisije Deutsche Wellea, onda je to najčešće u paketu s napadima na sve zapadne medije."

Rat je podijelio i novinare

Sa zaoštravanjem krize u nekadašnjoj Jugoslaviji i početkom rata i u tadašnjoj jugoslavenskoj redakciji DW-a je dolazilo do sve više trenja, prisjeća se Schlegel, a uz to je postalo jasno da je dotadašnjim programom sve teže doprijeti do slušatelja. Stoga je početkom 1992. jugoslavenska redakcija rasformirana u zasebne redakcije: hrvatsku, srpsku, makedonsku i slovensku. Uz to je osnovana nova redakcija na albanskom jeziku, za slušatelje u Albaniji i na Kosovu.

Godinu dana kasnije, kao direktna posljedica rata, osnovan je i program za Bosnu i Hercegovinu. Kada su tamo izbile borbe, što je potaklo i veliki val izbjeglica, prije svega u hrvatsku, djelomično i u srpsku redakciju je počelo stizati sve više pisama slušatelja koji su preko Deutsche Wellea pokušali pronaći svoje bližnje. U početku su se ta pisma objavljivala u okviru tih programa, no kako ih je bivalo sve više, osnovana je posebna emisija s porukama za traženje nestalih osoba. Emisije su u kratko vrijeme zabilježile velik uspjeh, bile su vrlo slušane, pa je na valu tog uspjeha nakon okončanja rata iz tog specijaliziranog programa izrasla redakcija DW-a za Bosnu i Hercegovinu.

Nešto kasnije je slovenski program ukinut, budući da je osamostaljena Slovenija brzo napredovala na putu medijskih sloboda i bila je pred vratima EU-a, pa se smatralo da taj program više nije potreban.

Transformacija u multimedijalnu medijsku kuću

Sredinom 1990.-ih Deutsche Welle je doživio veliku transformaciju. Kao prva medijska kuća javno-pravnog servisa DW je pokrenuo svoje internetske stranice, značajno je proširen televizijski program, sve veću ulogu dobiva širenje dopisničke mreže iz regija u koje se program emitira.

Radijski je program većim dijelom ukinut, a težište je sada na online sadržajima, televiziji i socijalnim medijima. U tom su se pravcu kretali i programi na hrvatskom, srpskom i bosanskom jeziku.

Novi duh zajedništva

Mada urednički samostalne, hrvatska, srpska i redakcija za BiH cijelo vrijeme vrlo usko surađuju i zajednički koriste resurse koji im stoje na raspolaganju. Prostorno su smještene jedna do druge, surađuju pri obradi pojedinih tema, koordiniraju se oko narudžbi tekstova dopisnika kada se radi o nekim regionalnim zbivanjima.

Taj velik sinergetski potencijal je doveo do toga da su gotovo 30 godina nakon rata programi za BiH, Hrvatsku i Srbiju organizacijski ponovo objedinjeni u zajedničku redakciju - BHS. Prema riječima Volkera Wagenera, voditelja redakcije, suradnja i zajedništvo je "zadaća DW-a, s kojom se mi svi identificiramo".

Tako je BHS formirao zajedničke YouTube i Instagram kanale, proizvodi se zajednički televizijski magazin "Europeo" i popularni video-blog "Naši u Bundesligi".

Da je taj koncept uspješan vidi se i po velikom broju korisnika na svim kanalima - od internetskih stranica, preko video priloga i socijalnih mreža, sve do uspješne suradnje s medijskim kućama u regiji.

U vrijeme kada Europom ponovo zapuhuju vjetrovi nekih novih hladnoratovskih podjela program BHS-a pokazuje da je zadaća koja je Deutsche Welleu zakonski propisana ponovo vrlo aktualna: profesionalnim novinarstvom promovirati dijalog i razmjenu među kulturama i narodima.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu