Kad je 1951. šest nastavnika iz Münchena ustanovilo privatnu udrugu "Goethe-Institut", prvo su namjeravali održavati samo tečajeve njemačkog za strane kolege. Iz te je udruge već odavno nastala kulturna ustanova s međunarodnim ugledom i utjecajem. Danas diljem svijeta djeluje 150 Instituta, u njima je zaposleno gotovo 3.000 osoba, a dosada je organizirano i na stotine tisuća priredbi. Ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle nazvao je Goethe Institut "srcem vanjske i obrazovne politike". U utorak (5. srpnja) u Berlinu se obilježava i slavi šezdeseti rođendan ove ustanove.

"To je uistinu priča o uspjehu", kazao je predsjednik Instituta Klaus-Dieter Lehmann uoči slavlja. "Institut je značajno utjecao na sliku Njemačke u inozemstvu i uvijek poticao međunarodni dijalog". Više od 200.000 ljudi je prošle godine pohađalo tečajeve njemačkog jezika u zemlji i inozemstvu i to upravo u Goethe Institutu.

Komplicirani počeci

A njegovi počeci nisu bili jednostavni. Razvio se po uzoru na Njemačku akademiju, koju su Amerikanci 1945. bili raspustili, i Institut je morao dugo tražiti svoj jasni pravac, zabilježio je u svojoj knjizi o razvoju Institua povjesničar Eckard Michels ("Von der Deutschen Akademie zum Goethe-Institut"). Čak je i njegov odnos prema vlastitoj prošlosti iz doba nacizma kasnije bio kasnije opisivan kao nekritičan.

1953. započeli su prvi tečajevi njemačkog u Bavarskoj u Bad Reichenhallu, potom je dobio zgrade u Murnauu i Kochelu. Ideja koja je stajala iza projekta je bila da se u manjim, idličnim mjestima poslijeratna Njemačka pokaže u najboljem svjetlu. Čak su i kulturne aktivnosti u inozemstvu u početku imale folklorni karakter. Tako je 1962. jedan bavarski balet u narodnim nošnjama bio poslan na turneju po Aziji i Bliskom istoku.

Tek u vrijeme njemačkog gospodarskog čuda 60-ih i 70-ih godina "Goethe" se uspio društvenopolitički isprofilirati. 1964. je povjesničar Golo Mann, inače sin nobelovca Thomasa Manna, upravo na predavanju u Goethe Institutu u Rimu, kao jedan od prvih, govorio o granici na Odri i Nisi kao o konačnoj granici s Poljskom. Ovu su granicu nakon Drugog svjetskog rata bili odredili saveznici i njome je Njemačka izgubila četvrtinu teritorija. Savezna Republika Njemačka tek je 1970. faktično priznala ovu granicu, da bi tek 1990. bio i potpisan ugovor između Njemačke i Poljske po kojem je ova granica ostala trajna.

"Odjednom ste primijetili: Oni nešto rade što zahtijeva zauzimanje stajališta. To nije samo "lagana" kultura", prisjeća se današnji predsjednik Lehmann.

Nova uloga u globalizirnaom svijetu

Povremeno je i Institut znao izazvati i kontroverze. 1974. je jedna izložba u Londonu izazvala bijes kad je grafičar i sadašnji predsjednik Akademije umjetnosti Klaus Staeck dugogodišnjeg predsjednika konzervativne bavarske stranke CSU Franza Josefa Straußa prikazao kao nabrušenog "hladnog ratnika". Ili kad je 2008. rapper Massiv, poznat po skandalima, nastupio na koncertu kojeg je u palestinskim područjima organizirao Goethe Institut, centrala u Berlinu nije bila oduševljena.

Globalizacijom se rad Instituta dalje izmijenio. Sve više Goethe Institut sudjeluje i kao sugovornik u zemljama u razvoju i kriznim područjima. Njegov rad bi se sad trebao intenzivirati na Bliskom istoku, a nedavno je otvorena i 150. podružnica u podijeljenom ciparskom glavnom gradu Nikoziji. Predsjendik Goethe Instituta otvoreno se izjasnio i što misli kad se radi o ljudskim pravima u Kini.

"Jedan Goethe Institut sa samo mekanim intelektualnim izjavama ne bi činio dobro ugledu naše zemlje, koja se ponosi svojom kulturom kritičnog govora", rekao je njemački ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle.

No ni ovu organizaciju ne zaobilaze mjere štednje. Od 2006. u Institutu je morala biti provedena oštra reforma. Rad je decentraliziran, Institut sam upravlja svojim financijama, a samo još 20 posto sredstava smije se trošiti na upravu. Ministarstvo vanjskih poslova s 223 milijuna eura pokriva oko dvije trećine troškova Goethe Instituta.

Goethe Institut aktivan je desetljećima i u Hrvatskoj, gdje nudi tečajeve njemačkog, organizira kulturne priredbe, filmske projekcije i predavanja, a u čijim prostorijama se nalazi i knjižnica s aktualnim izborom tiskanih i audiovizualnih medija.

Autorica: Snježana Kobešćak (dpa, rtr)