Navečer 31. kolovoza 1939. vojnici SS-a zauzeli su njemačku radio postaju u Gleiwitzu, Gornja Šleska (danas Gliwice, Poljska). Emitirali su poruku na poljskom koja poziva na oružanu akciju protiv nacističke Njemačke. Cilj je stvoriti dojam da su poljski vojnici napali i zauzeli postaju. Kako bi potkrijepili ovu tvrdnju, vojnici "Schutz Staffela" (SS) njemačkog diktatora Adolfa Hitlera ostavili su za sobom tijelo zatvorenog poljskog civilakoji je prethodno ubijen u tu svrhu. Lažni napad bio je dio iz niza sličnih insceniranih graničnih provokacija. Jer Hitler je htio razlog za rat kako bi osvojio Poljsku. U svojoj rasističkoj ideologiji on je sanjao o novom "životnom prostoru" za Nijemce na istoku.

Početak Drugog svjetskog rata: Hitlerov govor u Reichstagu

Manje od 24 sata kasnije, 1. rujna ujutro, njemački Wehrmacht napao je Poljsku bez objave rata. Istog dana Hitler je dao izjavu pred zastupnicima Reichstaga u Berlinu, koja je preko sinkroniziranog nacističkog radija stigla do gotovo svakog njemačkog kućanstva: "Poljska je večeras prvi put pucala na naš teritorij, u napadu su sudjelovali i redovni vojnici. Od 5:45 uzvraćamo vatru! Od sada na svaku bombu odgovaramo bombom. Tko napada otrovom bit će mu uzvraćeno bojnim otrovom. Svatko tko odstupi od pravila humanog ratovanja ne može očekivati ​​ništa drugo nego da će isti koraci biti poduzeti i protiv njega samog. Ja ću ovu borbu voditi bez obzira protiv koga toliko dugo dok sigurnost Reicha i njegova prava ne budu zajamčeni."

Ministarstvo propagande izdalo je naredbu da se riječ rat ne smije pojavljivati ​​u naslovima izvještaja. Prema govoru vođe, "mi samo uzvraćamo udarac", kaže se. Laž služi kao povod za napad koji će dovesti do Drugog svjetskog rata. Navodna žrtva zapravo je počinitelj.

„Inscenirani napad na radio stanicu Gleiwitz imao je za cilj poslužiti trima ciljevima", piše voditelj odjela za suvremenu povijest Zaklade Konrad Adenauer bliske CDU-u, Matthias Oppermann, za DW: "Prvo, njemačko stanovništvo, koje nipošto nije oduševljeno ratom, moralo je biti uvjereno da je Poljska izazvala rat, pa je odgovor bio neizbježan. Drugo, trebalo je inozemstvo, a prije svega Francusku i Veliku Britaniju, uvjeriti u isto. I treće: radilo se o povijesnoj slici. Hitleru je trebao propagandni povod za rat ali je uvjerljivost za njega bila nevažna s obzirom da je vjerovao u to da pobjednici pišu povijest."

Poljski saveznici Francuska i Velika Britanija su međutim prozreli Hitlerove manevre. Dva dana nakon invazije objavili su rat Njemačkoj. Ali vojna pomoć Poljskoj izostaje kao rezultat mješavine vojnog opreza, političkog oklijevanja i pogrešne strateške procjene.

Invazija Crvene armije i okupacija Poljske

Njemačka redovna vojska Wehrmacht napreduje brzo i krajnje brutalno. Ima višestruko više tenkova i zrakoplova. "Neki su Poljaci na mitraljeske položaje nasrnuli pravim konjičkim odredima. Također se sjećam da je ovaj konjički napad čak pregazio našu prvu liniju. Ali onda su naletjeli ravno na tenkove i tada je, naravno, sve bilo gotovo", prisjeća se bivši vojnik Wehrmachta Albert Sefranek u jednom videu s internetskog portala svjedoka vremena iz Kuće povijesti u Bonnu. 17. rujna Crvena armija Sovjetskog Saveza također je napala Poljsku. Neposredno prije rata, Hitler i sovjetski diktator Josef Staljin dogovorili su se u takozvanom Paktu Hitler-Staljin da se neće međusobno napadati i da će među sobom podijeliti Poljsku. 

Četiri tjedna nakon invazije na Poljsku Varšava je kapitulirala. Nacisti slave svoju "Blitzkrieg taktiku". Napad i njemačka okupacija koštali su života više od pet milijuna poljskih građana, od kojih su velika većina bili civili. Židovi i mnogi drugi ljudi iz cijele Europe ubijeni su u koncentracijskim logorima koje su osnovali nacisti. Otprilike polovica od šest milijuna poginulih Židova su bili poljski državljani. Napad na Poljsku baca sjenu na njemačko-poljske odnose do danas.

Posljedice napada na današnju politiku

Krivnja za strahote Drugog svjetskog rata i Holokausta i danas utječe na vanjsku i obrambenu politiku Savezne Republike Njemačke. To je također razlog zašto ima toliko rasprava o vojnoj pomoći Ukrajini, koju napada Rusija. Ideja da bi njemački tenkovi ponovno mogli prelaziti preko stranog tla plaši mnoge Nijemce.

Koliko je teško oblikovati aktualnu politiku na pozadini njemačke povijesti pokazuje i odnos prema plinovodu Sjeverni tok 2 koji prolazi od Rusije do Njemačke kroz Baltičko more. Povjesničar Matthias Oppermann: "Kada pogledate trenutnu situaciju, ne smijete zaboraviti da je pakt Hitlera i Staljina bio preduvjet za Hitlerov napad na Poljsku. Stoga smatram da je politički, moralno i psihološki neophodno da Njemačka ne pravi nikakvu razliku između vlastitih sigurnosnih interesa i interesa Poljske. Ako poljska vlada upozorava na Rusiju, onda zna zašto je bila ozbiljna pogreška njemačke vanjske politike nastaviti s projektom Sjeverni tok 2", smatra ovaj povjesničar.

Reference na ruski napad na Ukrajinu

Zločini nacističke Njemačke su neusporedivi. Ali postoje neke poveznice između tada i sada - poput ruskog napada na Ukrajinu. Oba napada su propagandno pripremljena. Osim toga, državna propaganda ustraje na narativu "da je Rusija zapravo ugrožena i da se mora braniti od fašizma", kaže u intervjuu za DW Matthias Dembinski, voditelj projekta na Leibnizovom institutu za istraživanje mira i sukoba. "Predstavlja se priča po kojoj Rusija vodi obrambenu bitku protiv Zapada koji podržava fašističke snage u Ukrajini i gura Rusiju na rub opstanka."

Povijesna iskustva mogu igrati veliku ulogu u orijentaciji u sadašnjosti. "Najvažnija lekcija je da liberalne demokracije ne smiju vjerovati da mogu umiriti tiranina koji je na čelu režima sklonog ratu", objašnjava Matthias Oppermann iz Zaklade Konrad Adenauer. "Ne možete to učiniti političkim, teritorijalnim ili gospodarskim ustupcima. Umirivanje ne funkcionira, samo odlučno pokazivanje snage i spremnost da se koriste vojna sredstva u ekstremnim slučajevima."