Još prošlog tjedna je Rasim Ljajić u svojstvu predsjednika Savjeta za suradnju Srbije s Haškim tribunalom u Beogradu izjavio kako niti jedna državna ustanova te zemlje nema informaciju gdje se kriju Ratko Mladić i Radovan Karadžić. Time je ne baš svojom voljom potvrdio onu narodnu: U laži su kratke noge. Samo nekoliko dana kasnije najtraženiji haški bjegunac biva uhićen, i to ne u Rusiji ili na Cipru nego u Beogradu. Time su se kao kula od karata srušile bezočne laži prethodne vlade Srbije. Vojislav Koštunica je godinama uporno obmanjivao svoje goste iz zapadnoeuropskih metropola te prije svega redovne posjetitelje iz Haaga.

Uhićenje Radovana Karadžića pokazuje da je pritisak međunarodne zajednice na vladu u Beogradu bio ispravan. Sada je važno da taj pritisak ne popusti dok god se u ćelijama tribunala ne nađu i preostala dvojica optuženika: Karadžićev general Ratko Mladić i bivši čelnik hrvatskih Srba Goran Hadžić. Nadam se da će prije svega Nizozemska i Belgija održati riječ i spriječiti primjenu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju dok god se iza rešetaka pritvora u Scheveningenu ne nađu Mladić i Hadžić.

Tko je kome što obećao?

Pritom Europska unija mora na druge načine podržati i ohrabriti novu vladu Srbije koja se odlučila na odvažan korak u pravom smjeru. Privođenje preostalih bjegunaca bi Srbiji pomoglo da polako privede kraju jedno mračno poglavlje svoje prošlosti, da sa ramena svojih građana skine ostatak tereta kolektivne krivnje, te da se okrene budućnosti i Srbiju konačno i zauvijek vrati u zajednicu europskih država. Jer bez stabilne Srbije nije moguća ni trajna stabilnost regije, poglavito susjedne Bosne i Hercegovine.

Obiteljima žrtava Karadžićeve zločinačke politike njegovo hapšenje neće vratiti ubijene sinove, muževe i braću, ali će im pomoći da lakše podnose svoju bol za ubijenima i nestalima. Slika bradatog durmitorskog psihijatra iza nizozemskih rešetaka mogla bi im vratiti bar malo vjere u pravdu i u takozvanu međunarodnu zajednicu od koje su tako brutalno bili ostavljeni na cjedilu u Srebrenici i na brojnim drugim stratištima.

"Crnogorski Osama bin Laden"

Hapšenjem Radovana Karadžića opovrgnute su glasine o nagodbi, prema kojoj je za dobrovoljno povlačenje iz političkog života od pojedinih međunarodnih sudionika protekle balkanske tragedije dobio jamstvo da neće biti isporučen Haškome sudu. Iako ne želim isključiti ni mogućnost da mu je to netko od zapadnjačkih moćnika doista i obećao, uhićenjem je ipak spriječeno pljuvanje u lice žrtvama Radovana Karadžića i njegovih generala.

Bivši američku opunomoćenik za Balkan Richard Holbrooke u prvoj je reakciji na hapšenje Karadžića nazvao europskim Osamom bin Ladenom. Sada bi međutim "crnogorski Osama" neprijatnim istinama pojedine protagoniste političkih igara iz devedesetih godina mogao dovesti u prilično nezgodnu situaciju. Sve to će ipak pomoći rasvjetljavanju mračnih događanja s kraja prošlog stoljeća, bez obzira što se neki, kako na Balkanu tako i u foteljama zapadnoeuropskih veleposlanstava, plaše takvog raspleta ove tragedije.