Knut Abraham je član njemačkog izaslanstva u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe. Od 2021. je zastupnik CDU-a u Bundestagu, a prije toga je bio diplomat ministarstva vanjskih poslova i uredu bivše kancelarke Angele Merkel.

DW: Napetosti na sjeveru Kosova su se u posljednjim danima još zaoštrile. Što je Vaša procjena stanja?

Abraham: Doista sam veoma zabrinut zbog razvoja na sjeveru Kosova, jer tu se zbiva zaoštrenje situacije. A to je apsolutno nespojivo sa zajedničkom težnjom u smjeru Europe i Srbije i Kosova.

Imate li ideju kako se ta eskalacija može spriječiti?

Treba razgovarati s obje strane. Prije svega smatram kako srpska strana mora shvatiti kako se ne može kretati na dva kolosijeka. Nije moguće voditi normalne pregovore o pristupu s Europskom unijom i istovremeno se igrati vatrom na sjeveru Kosova.

Čini li Njemačka u posljednje vrijeme dovoljno kako bi napetosti popustile?

Vidim da njemačka vlada jest aktivna na diplomatskom polju. Ali naravno, kad vidimo kako je situacija loša, nikad nije dovoljno. Mislim da bi bilo dobro veoma skoro da njemački diplomati intenzivno posjećuju regiju kako bi učinili naš dio posla i pored onoga što čini Bruxelles kako bi se stanje smirilo.

Može li vlada Kosova učiniti više za smirivanje stanja?

Naravno da najprije imam puno razumijevanje da vlada Kosova, kao suverene države želi provesti pravila na čitavom svom području koja vrijede za sve građane. No ipak, vlada Kosova kod svakog koraka kojeg čini, ipak i razmisliti koristi li to ispunjenju tog cilja ili ne. Utoliko mogu razumjeti da i kod automobila želi provesti registarske oznake, ali je li to osobito mudro provesti i kažnjavanjem prekršitelja, o tome se može razmisliti. Naš se savjet svodi da se mudro razmisli, što će biti druga i treća posljedica neke određene mjere. Za huškače, za ekstremiste je lako kad im se da neki povod koji uzbuđuje i normalne ljude, jer onda su i oni spremni prihvatiti neke stvari s kojima se inače ne slažu.

U njemačko-francuskom planu koji je sad i prijedlog EU za temeljni sporazum između Srbije i Kosova je riječ o rješenju za srpsku manjinu na Kosovu. Priština to odbija prvo zato jer Srbi ionako imaju posebni položaj u ustavu, a drugo zato jer ne žele nekakvu Republiku Srpsku i na Kosovu. Što je vaša procjena srpske udruge općina?

Moje je mišljenje da se tako nešto može zamisliti samo veoma dugoročno. Za takvu mjeru je potrebno apsolutno povjerenje u lojalnost građana koje pripadaju drugoj naciji. A ako nema takvog povjerenja kao što je sad jer se znaju loši primjer sa sjevera, iz Mitrovice, onda nema niti osnove za takvu srpsku zajednicu. Dugoročno vjerujem da je to misao koja se približava snažnoj, suverenoj državi. Ali za tako nešto su  potrebni pravi temelji i plan. A takav korak se ne može niti iznuditi kad iz dobrog razloga i dokazivo tu nema povjerenja.

Osim sukoba na Kosovu, Srbija još uvijek ne želi uvesti sankcije protiv Rusije. Što njemačka vlada može još učiniti Srbiju pokrenuti u pravom smjeru?

Očito dosadašnji pokušaji nisu bili dovoljno uspješni. Jer ne može ići da se teži u Europsku uniji i istovremeno očijukati s Moskvom. To je isključeno samo po sebi, jer je Europska unija tu zauzela jasne stavove kad je riječ o sankcijama i to očekuje i od onih koji žele postati članice Unije. Mislim da bi se tu moglo još jednom i snažnije podsjetiti na temelje suradnje.

Neki traže i sankcije protiv Srbije, drugi da se zamrznu europska sredstva za tu zemlju. Što bi bilo najučinkovitije sredstvo pritiska?

O sankcijama ne mislim ništa dobrog, ali o čemu se može razmisliti je zamrzavanje ili zaustavljanje pristupnih pregovora. Ako nema temeljnih pretpostavki, onda niti pregovori nemaju smisla.

Pregovori o pristupu su ionako gotovo stali. No i dalje teče novac u Srbiju.

Upravo to i mislim. To kažem s gorčinom jer ja želim aktivnu, europsku Srbiju koja želi s njenim susjedom, Kosovom u najmanju ruku mirno živjeti jedni uz druge. I želim Srbiju koja aktivno želi u Europsku uniju i zna u što se tako upušta. Ovako sve djeluje bez prave volje. I tu onda EK i članice onda moraju reći: dragi prijatelji u Beogradu, rado bismo vas imali u našem klubu, ali onda morate imati i iste ciljeve kao i mi.

Zašto je njemačkoj vladi tako teško povećati pritisak na Srbiju? Jesu li to sirovine koje ima Srbija i jesu li iza toga gospodarski interesi?

Veoma se jasno razgovara sa Srbijom, odnosno barem ja to činim. Značenje Srbije se nameće i njenim geografskim i političkim položajem. Srbija je i važna zemlja u pitanju migracije gdje ima još dodatnih poteškoća. Ali kontakt s Beogradom je važan i zbog toga jer se naravno teško može zamisliti zapadni Balkan bez Srbije.

Čuje se i kako je Njemačka tako neodlučna prema Srbiji jer je tu još uvijek grižnja savjesti što se 1999. bombardiralo tu zemlju.

Dakle ta odluka je i dalje prisutna kao izuzetno teško pitanje. Taj dio vašeg zapažanja je ispravan. Drugi dio, da to utječe na naše odluke i postupke, to ja ne vidim tako. Ali to je i za Njemačku bila veoma teška odluka nakon zbivanja Drugog svjetskog rata, to je sasvim sigurno.