Ovaj patuljak (naslovna fotografija) je pojam tipične njemačke okućnice. Trenutno ima glavnu ulogu u izbornom spotu AfD-a, dok glas iz pozadine govori: „Normalno je domovina. Normalno su sigurne granice." A slogan glasi „Njemačka. Ali normalno".

Čežnja za savršenim svijetom

AfD svojom kampanjom promovira navodnu njemačku normu ili normalnost. Na video snimci su to bake i djedovi koji grle unuke, obitelj koja se smije za stolom. Sretni školarci. Mali pas. I simpatični vrtni patuljak. Ukratko: tobožnja normalna Njemačka.

Kampanja AfD-a je pametno izabrana. Obraća se Nijemcima pokazujući im ono za čim (navodno) čeznu. A u doba pandemije korone i stalnog izvanrednog stanja čežnje su velike. AfD želi povratak tamo gdje je sve dobro.

Potom AfD ovoj navodnoj normalnosti suprotstavlja ono što smatra nenormalnim: u videu su prikazani zatvoreni kafići (korona); ulične barikade koje gore (antifašistički pokret); blijeda djevojka koja demonstrira protiv klimatskih promjena. Sve to - nije normalno. A to znači - sve to nije njemačko. Savezna vlada sa svojom politikom u doba pandemije, ljevica, klimatski pokret - svi su neprijatelji Njemačke.

Politika isključenja

Iza idilične predstave o normalnom stoji gigantski projekt društvene promjene. Video to, naravno, ne pokazuje, ali je kongres stranke u Dresdenu ovog vikenda o tome donio jasne odluke.

Pitanje državljanstva: opet po krvi. Samo oni koji imaju njemačke roditelje su Nijemci. Imigracija: dozvoliti samo onima koji donesu više od pet milijuna eura. Prema ideji AfD-a oni koji nemaju toliko novaca, smiju samo raditi kao „gastarbajteri" za prosperitet Nijemaca. A nagrada je: biti građanin drugog reda.

Samoproglašena alternativa za Njemačku ovu zemlju hoće ponovo ograditi. I to ne samo borbom protiv prava žena i homoseksualaca. Zid treba shvatiti gotovo doslovno: AfD ipak radije govori o graničnim ogradama, ali više iz razloga izborne taktike. Zidovi nisu baš popularni u Njemačkoj.

Međunarodna politika

AfD želi radikalan zaokret u međunarodnoj politici: poziva na izlazak iz Europske unije i kraj zajedničke valute eura. Moto vanjske i sigurnosne politike mogao bi se rezimirati kao „Njemačka prije svega".

Ima tu još mnogo toga. Ako uspije na izborima, AfD hoće uvesti da se djeci sudi već s dvanaest godina; hoće protjerati stotine tisuća ljudi - i to iako dolaze iz ratnih i kriznih zemalja. A ako je dijete pobjeglo u Njemačku iz ratom zahvaćene zemlje, onda bi, prema programu AfD-a, trebalo biti prepušteno samo sebi.

Kongres stranke u Dresdenu je velikom većinom odlučio kategorički odbiti spajanje obitelji za izbjeglice. Također i za obitelji traumatizirane djece izbjeglica.

Zakoni?

AfD-u pritom nije stalo do reda i zakona, to je izričito jasno izrazio šef ekstremno desnog krila stranke Björn Höcke. Popraćen velikim aplauzom on je rekao da se AfD mora politički jasno pozicionirati i pritom ne bi smio voditi računa o važećim zakonima.

I upravo taj stav AfD-a predstavlja opasnost za Njemačku: ova stranka prihvaća zakon i red samo ako joj ne stoje na putu. To bi trebalo uplašiti ljude u Njemačkoj.

Doduše, AfD je daleko od toga da iz svojih redova iznjedri sljedećeg kancelara. Osim toga - s njima nitko neće u koaliciju na saveznoj razini - to su sve druge stranke jasno dale do znanja.

Ali AfD bi uskoro mogao postati najjača politička sila u državi Saska-Anhalt. Zbog toga se program ove ekstremne stranke mora shvatiti ozbiljno.

Simpatičnog njemačkog vrtnog patuljka AfD propagira kao alternativu neprijateljskom globaliziranom svijetu. AfD očigledno ne zna da je i patuljak imigrant. Dolazi iz Turske: prije 800 godina su ga rudari u Istočnoj Anatoliji koristili kao zaštitu od zlih duhova. U Njemačku je stigao s talijanskim trgovcima.

Tako je to s ljudskom poviješću: ono što je jučer bilo strano, sutra će biti originalno njemačko. Svijet je u pokretu, mijenja se. Ali ne brinite: to je normalno.