Istočna njemačka pokrajina Saska-Anhalttri je tjedna nakon izbora u političkoj pat-poziciji. Na tim je izborima desničarska Alternativa za Njemačku (AfD) osvojila gotovo 44 posto glasova, ali je za tri mandata ostala ispod apsolutne većine.

Otad traju računice i razgovori, a glavni kandidat AfD-a Ulrich Siegmund nema nikakvo jamstvo da će postati premijer. Doduše, samom Siegmundu nije mrsko ni ponavljanje izbora – odmah je rekao da računa kako će AfD tada doći na barem 50 posto glasova pa neće morati nikoga pridobivati za koaliciju.

No do toga je dug put. Trenutačno su sve oči uprte u malu stranku, Savez Sahre Wagenknecht (BSW). Ta stranka bivše vodeće političarke Ljevice nekako je prešla izborni prag i sada s pet pokrajinskih zastupnika može biti jezičac na vagi. No pitanje je želi li to uopće biti.

Tko će probiti magičnih 39?

Iako je BSW spreman „razgovarati sa svima“ – za razliku od svih drugih stranaka, i s AfD-om – šefica stranke Amira Mohamed Ali kaže da će se pri glasovanju za izbor premijera suzdržati.

I tu stvar postaje politički triler. AfD ima 39 mandata, jednako koliko demokršćani, socijaldemokrati, Zeleni i Ljevica zajedno. Za većinu su potrebna 42 glasa.

Ako ih nitko ne skupi u prva dva kruga glasovanja, u trećem je dovoljna relativna većina. Ako zastupnici BSW-a ne podignu ruku ni za ni protiv Siegmunda, trebalo bi biti neriješeno.

Siegmund, međutim, posljednjih dana tvrdi da „ima većinu“, sugerirajući time da će biti „prebjega“ iz drugih stranaka. Teoretski, dovoljno mu je da se jedan od 39 iz suprotnog tabora suzdrži. Doduše, u tom bi slučaju Siegmund vodio neku vrstu manjinske vlade.

Ujedno je to tiha točka spora između njega i vodstva stranke. Taj bi mladi političar vladao samo uz jasnu većinu, dok vodstvo u Berlinu smatra da treba vladati pod svaku cijenu, jer bi to bio novi vjetar u leđa za AfD, koji u anketama na nacionalnoj razini uvjerljivo vodi s prosječno 28 – 29 posto potpore.

„Onaj pola-Talijan“

Takozvano „sondiranje“ – razgovori u kojima stranke ispituju mogućnost koalicije – trenutačno se vodi samo između AfD-a i BSW-a. Prema onome što se saznaje od sudionika tih zatvorenih razgovora, postoji konsenzus o osnivanju povjerenstva koje bi trebalo ispitati djelovanje institucija tijekom pandemije. Obje su stranke kritizirale politiku lockdowna, dok u AfD-u većinom odbacuju i cijepljenje.

Inače, te se dvije stranke razumiju i kad je riječ o odnosu prema NATO-u ili Rusiji, smatrajući da Njemačka ne bi trebala naoružavati Ukrajinu jer tako navodno „uvlači Europu u rat“. BSW se također zalaže za deportacije osoba bez prava boravka u Njemačkoj, iako AfD ide znatno dalje. Ogranak stranke u Saskoj-Anhaltu pod nadzorom je unutarnjih tajnih službi jer se smatra desno ekstremističkim.

S druge strane, dvije se stranke ne slažu oko odnosa prema regionalnom javnom servisu MDR. AfD bi ga najradije ukinuo i stvorio novi, a BSW prvo želi da stručno povjerenstvo vidi kako reformirati postojeći servis.

Na što bi uopće sličila suradnja tih dviju stranaka, s obzirom na to da je BSW u socijalnoj i ekonomskoj politici posve lijevo na političkom spektru? O tome se ponešto može zaključiti iz intervjua koji je predsjednik zastupničkog kluba AfD-a Oliver Kirchner nedavno dao desničarskom magazinu Compact:

„Da sad ja pet godina vodim politiku s ljudima pod upravom Mohamed Ali i onog polu-Talijana koji kaže da smo svi nacisti?“, rekao je Kirchner aludirajući na supredsjednike BSW-a Amiru Mohamed Ali i Fabija De Masija.

De Masi je odgovorio da je Kirchnerova osobna stvar igra li u „svom hobi-podrumu svake večeri bitke u Teutoburškoj šumi“, aludirajući na pobjedu germanskih plemena nad Rimljanima početkom nove ere. Sahra Wagenknecht, koja više ne vodi stranku kojoj je dala ime, ali čija riječ ima veliku težinu, ocijenila je da se AfD-ov kandidat za premijera Siegmund okružio „stvarno otkačenim figurama“.

Druga ideja

Tu u igru ulazi druga ideja koju je BSW imao odmah nakon izbora – da na čelo Vlade dođe nestranački stručnjak ili osoba takvog političkog ugleda da svi mogu podići ruku za nju. BSW bi volio i da AfD sudjeluje u tom planu. Prema toj ideji, koja bi za njemačke uvjete bila eksperiment, vladajuća većina ne bi postojala, nego bi se većine tražile za svaku pojedinačnu odluku ili zakon.

Iako se to tada drugima nije svidjelo, sada socijaldemokrati podgrijavaju tu ideju, doduše bez AfD-a. Već su u srijedu (30. rujna) sazvali prvi sastanak s BSW-om, Zelenima i Ljevicom da vide što i kako. Svatko je trebao donijeti i po tri prijedloga za eventualne odluke parlamenta koje ne mogu čekati novu Vladu.

Nevolja je pak u tome što demokršćani odbijaju sudjelovati, a bez njih se ne može doći do većine.

Stranka Friedricha Merza u tolikom je političkom škripcu da je neizvjesna i sudbina samog kancelara. Nedavno su na izborima u Mecklenburgu-Prednjem Pomorju prvi put u povijesti ostali ispod izbornog praga u jednoj pokrajini. U saveznim anketama vrte se tek oko 20 posto, s tendencijom pada.

Osim drugih muka, Merz u stranci pokušava obuzdati one, posebno demokršćane s istoka zemlje, koji koketiraju s idejom koalicije s AfD-om.

Novi saziv parlamenta u Saskoj-Anhaltu konstituira se u utorak, 6. listopada. Tada će neke stvari biti jasnije, primjerice hoće li petero zastupnika BSW-a podići ruku za izbor predsjednika parlamenta iz redova AfD-a. Time bi se neka vrata zatvorila, a neka druga malo više odškrinula.