´Zelena trava´ naziv je TV emisije koju je afganistanski nogometni savez stvorio zajedno sa jednom televizijskom postajom. Format je sličan raznim televizijskim emisijama gdje gledaoci biraju svoje junake. U afganistanskoj ligi prvaka, kako se oficijelno zove, igra osam momčadi. Gledaoci mogu putem SMS-a odabrati tri igrača po momčadi.

Iako je Hašmatulah Barekzai već član afganistanskog nacionalne momčadi, nije se uspio izboriti za mjesto u novoj ligi. U televizijskom emisiji s 10.000 sudionika drugi su se bolje predstavili. “On nije bio u formi”, konstatira Ali Askar Lali koji je konačno donio odluku da Barekzais mora napustiti natjecanje. Priredba se sastoji od tri natjecanja gdje kandidati moraju pokazati izdržljivosti, kondiciju i psihu.

Lali je "car" nogometa Afganistana

Lali je afganistanska verzija Franza Beckenbauera i ima veliki utjecaj na organizaciju lige. Upravo se vratio iz Kabula, a inače živi u Essenu sa svojom obitelji. “Projekt ima budućnost zato što su osigurani pokrovitelji", objašnjava. Sponzori su, pored ostalih, telekomunikacijska kompanija ’Roshan’ i afganistanska banka 'AIB'.

“Ubuduće će se utakmice prenositi putem televizije i radija i na dva programa, ‘Tolo’ TV-a koji će prenositi na perzijskom i ‘Lemara’ na jeziku paštu.“ Lali je sedamdesetih godina bio jedna od središnjih osoba u nacionalnoj momčadi. Njemu je nogomet spasio život. “Kada su Rusi okupirali Afganistan, dva puta sam bio pritvoren. Imao sam veliku sreću što nisam odmah ubijen. Pustili su me samo zato što sam bio član nacionalne momčadi.“

Ipak, dolaskom sovjetskih jedinica u Afganistan je za Lalija značilo da je vrijeme napustiti zemlju. 1981. godine je pobjegao preko Irana u Njemačku. Ovdje dobiva sve najvažnije licence kako bi mogao raditi kao trener. 2003. godine, zajedno sa Klausom Stärkom, počinje obnavljati nogomet u svojoj razrušenoj domovini.

I Stärk poznaje okolnosti u kojima se igra nogomet u zemlji u kojoj su posvuda samo ruševine, ali je ipak optimističan: "Koliko znam, u sljedećih pet godina bi trebala biti stvorena profesionalna liga u Afganistanu.“ Stärk, koji je u mladosti igrao za nogometni klub Stuttgart i kasnije trenirao amaterske momčadi u Njemačkoj je otišao 2004. godine u Afganistan gdje postaje nacionalni izbornik.

"Zaboravljaju čak i molitvu za vrijeme utakmice"

Od onda je Afganistan je napredovao za nekoliko mjesta na svjetskoj rang listi FIFA-e. Afganistanski nogometni savez, koji je osnovan još 1933. godine, prvi put se prijavio i za kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj 2006. godine. Do onda se uopće nije niti prijavljivao za neko važnije međunarodno natjecanje, pa onda nije mogao niti pokazati neki uspjeh.

Ipak, za 29 milijuna stanovnika Afganistana nogomet je najdraži sport. “Ljudi su ludi za nogometom. Oni čak zaboravljaju na molitvu dok traje utakmica. Putuju tisuće kilometara da bi prisustvovali natjecanju svoje momčadi“, objašnjava Naim Sahebdel. On je prije 20 godina, još kao mladić, došao u Njemačku. Njegov otac je poginuo tokom rata, a kada su Sovjeti napustili Afganistan 1988. godine i Talibani preuzeli vlast, Sahebdel je otišao u Njemačku.

Nakon pet godina u Njemačkoj postaje nogometni sudac.  Slobodno vrijeme mu je posvećeno nogometnom klubu Passau i - afganistanskom nogometu. On se u Njemačkoj školovao za fizioterapeuta i sada je stručni dio nacionalne momčadi. Pomaže razvoju nogometa u svojoj domovini na sve načine: organizira nabavku dresova, opreme, lopti i lijekova. “Želim da djeca Afganistana mogu igrati nogomet, da im se vrati nada i da na dobar način provode vrijeme. Imamo tri suca u Afganistanu, dva su već stara i treći ne zna najnovija pravila. U Njemačkoj pak ima 85.000 nogometnih sudaca."

I njegovo umijeće je nešto potpuno novo za nogometaše Afganistana. Po prvi puta im je pokazao mentalni trening - u autobusu dok su se vozili na utakmicu, a nakon igre ih je masirao. "Sve to još uopće nisu poznavali", kaže Sahebdel.

Afganistanska nacionalna momčad u pravilu igra u Indiji. U njihovoj domovini je to još uvijek veoma opasno. Golema većina stanovnika Afganistana onda napeto prati prijenos utakmice i nada se zgoditku. Već i to je golema razlika od doba talibana. Još do prije desetak godina je bio zabranjen svaki sport: "I muzika je bila najstrože zabranjena. Već za brijanje brade se dobivalo 70 udaraca bičem." Utoliko nije čudo kako vlada nedostatak igrača da bi se formirala Afganistanska liga. Ali ona će nastati - to je pokazalo i golemo zanimanje za televizijsku emisiju "Zelena trava".