Nesuglasice unutar afganistanskog vodstva kulminirale su još ljetos kada je tehnički predsjednik afganistanske vlade Abdulah Abdulah javno i bez ustručavanja napao svog neželjenog političkog partnera, predsjednika Ašrafa Ganija. I time je definitivno dovedena u pitanje suradnja između premijera i predsjednika zemlje koja je ionako nastala uz pritisak Washingtona.

Donacije u džep moćnih

Svi kasniji pokušaji mirenja od strane diplomata su propali. Strani političar govore o „vrtiću" a ne o političkoj strukturi koja bi zemlju nakon desetljeća ratova, trebala izvesti na pravi put. A za to vrijeme talibani napreduju. Dan prije donatorske konferencije, islamski ekstremisti su ušli u važan grad Kunduz. Talibani su ionako unaprijed kritizirali donatorsku konferenciju ukazujući na to da su strani prilivi novca samo produbili razlike u stanovništvu i vladajuće elite učinile još bogatijima dok od zapadnog novca siromašni nemaju ništa. Za to vrijeme podjela vlasti između dvije najveće etničke skupine Tadžika (Abdulah) i Paštuna (Gani) i dalje blokira zemlju.

Strah od izbjeglica

Pritom je najavljeno da će ishod donatorske konferencije ovisiti i o dokazima o učinkovitosti dvodijelne vlasti. No lista uspjeha je kratka: nekoliko sramežljivih upravnih reformi, lagani rast državnih prihoda i ured koji se bori protiv korupcije. 2010. donatori su novac uvjetovali reformama, no nitko se toga ne drži. Ali to po vlastodršce u Kabulu najvjerojatnije neće imati posljedica. "Trenutno nikome nije u interesu nekoga kazniti kao primjer i time ukazati na loše stanje u zemlji”, rekao je voditelj njemačke zaklade Friedrich Ebert u Afganistanu Aleksej Jusupof.

Time bi se, kako se strahuje, dodatno ugrozila sigurnosna situacija u zemlji i dao uzlet talibanima. Kolaps vlasti u Afganistanu usred predizborne kampanje u SAD-u ne bi dobro došao demokratima čiji je predsjednik Barack Obama povukao postrojbe iz ove zemlje. I: kolaps u Afganistanu bi prouzročio nove rijeke izbjeglica prema Europi koja se upravo svim silama trudi dokazati kako je Afganistan sigurna zemlja i njezinim građanima ne pruža azil. A to trenutno u Europi nitko ne želi. Zato se može i očekivati da će i ovaj put, usprkos svemu, donatori u Bruxellesu ipak uz škrgut zuba, "odriješiti kesu”.