Trgovina ljudskim organima "poprimila je razmjere epidemije, ali javnost o tome glasno šuti" – zaključak je nigerijskog odvjetnika za ljudska prava Franka Tietiea. Za DW je izjavio: "Moglo bi se pomisliti da je negodovanje javnosti veliko, ali to nije slučaj."

Washingtonski trust mozgova Global Financial Integrity (GFI) prati svjetske tokove korupcije, ilegalne trgovine i pranja novca. Oni procjenjuju da se od trgovine ljudskim organima godišnje zaradi između 755 milijuna do 1,5 milijardi eura.

Donacija i transplantacija organa etablirani su medicinski postupci koji su od vitalnog značaja za liječenje pacijenata s otkazivanjem organa. Postupci mogu biti vrlo uspješni ako su donatori i primatelji adekvatno informirani i suglasni te ako se sve provodi transparentno.

Međutim, postoji zabrinutost da su transplantacije organa u Africi često "potaknute prvenstveno siromaštvom, a ne plemenitom motivacijom da se spasi nečiji život ili pomogne zdravlje osobe", rekao je Tietie za DW. "Ili ljudi prodaju svoje organe, ili postoje medicinski djelatnici, posebno liječnici, koji su u tom pogledu beskrupulozni."

"Koliko dobivam za svoj bubreg?"

Prodaja ljudskih organa ilegalna je diljem Afrike. Međutim, 2022. godine Nacionalna bolnica Kenyatta u Nairobiju bila je prisiljena objaviti na Facebooku: "Mi ne kupujemo bubrege!" Bolnica je navela da je najčešće postavljano pitanje bilo: "Koliko dobivam za svoj bubreg?"

Ipak, nisu sve "neregularne" transplantacije prisilne, kaže Willis Okumu, viši istraživač u Institutu za sigurnosne studije. Istražujući trgovinu organima u Eldoretu, gradu u zapadnoj Keniji, Okumu je pronašao dobrovoljne prodavatelje: mladići su pristali prodati svoje bubrege kako bi brzo zaradili novac.

"Ni na koji način nisu bili prisiljeni", rekao je Okumu i dodao da je donatorima ponuđeno "do 6.000 dolara" (oko 5.520 eura). Međutim, onaj tko kupi bubreg putem ilegalne trgovine organima mora posegnuti dublje u džep i često platiti više od 150.000 eura, navodi se u dokumentu Europskog parlamenta.

Prema Okumuovim riječima, donatori rijetko dobivaju znatno veće svote novca. Prisjetio se da je vidio "određeni broj mladih ljudi s ožiljcima na trbuhu" – znak da su prošli postupak. Oni se ne boje kaznenog progona jer vlasti imaju poteškoća u provođenju zakona. Većina njih je novcem dobivenim za bubreg kupila motocikl ili sagradila novu kuću.

Donatori često angažiraju druge mladiće da doniraju svoje bubrege i na traj način se opskrbljuje rastuće crno tržište izvan Kenije.

Rast trgovine organima

Iako su detalji o ilegalnom svijetu trgovine organima nejasni, stručnjaci vjeruju da su Egipat, Libija, Južna Afrika, Kenija i Nigerija najteže pogođene zemlje u Africi. Razlozi za to su složeni, a propisi za transplantaciju i donaciju organa razlikuju se od regije do regije. Ured Ujedinjenih naroda za drogu i kriminal (UNODC) koristi termin "transplantacijski turizam". UNODC vjeruje da ilegalno transplantirani organi iz ugroženih populacija stižu do bogatijih primatelja.

Činjenica da bogatiji pacijenti ponekad žele ilegalno dobiti organe također je posljedica očite nestašice: prema Globalnom opservatoriju za donaciju i transplantaciju organa, manje od deset posto medicinski potrebnih transplantacija obavlja se diljem svijeta.

U Africi je posebno malo medicinskih centara koji obavljaju legalne transplantacije. Primjerice, u izvješću za 2020. godinu Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) navodi samo 35 centara za transplantaciju bubrega na cijelom kontinentu. Ovaj nedostatni kapacitet pripisuje se nedostatku pristupačnosti, ograničenoj stručnoj spremi i financijskoj potpori.

Međunarodne bande

Ilegalna i unosna priroda trgovine organima znači da su njezini akteri dobro organizirani. Za izvođenje složenih operacija i uspostavljanje veza između kupaca i prodavatelja, mreže moraju uključivati operatere s dobrim medicinskim znanjem, lokalne kriminalne skupine, pa čak i političare.

Okumu vjeruje da je Eldoret u Keniji dio veće mreže međunarodnih trgovaca dijelovima ljudskih tijela. Mladići koje je sreo "govorili su o liječnicima koji ne govore svahili i koji su indijskog podrijetla". Stoga to mora biti međunarodna operacija.

Prošle godine londonski sud osudio je nigerijskog senatora Ikea Ekweremadua, njegovu suprugu i liječnika zbog kupovine bubrega mladića iz Lagosa. Bila je to prva presuda prema britanskim zakonima o modernom ropstvu koja je kaznila osumnjičene za zavjeru za vađenje organa.

Nigerijski odvjetnik za ljudska prava Tietie također upozorava na "blisku vezu između trgovine ljudima i vađenja organa": trgovci organima mogli bi pribjeći tzv. "tvornicama beba" u Nigeriji. Radi se o kriminalnim bandama koje otimaju djevojke i mlade žene, oplode ih protiv njihove volje, a bebe prodaju na crnom tržištu.

Za odvjetnika je jasno da lokalni medicinski centri također imaju odgovornost da ne eksploatiraju ugrožene ljude. "Što se događa kada medicinsko osoblje, posebno liječnici u elitnim bolnicama u Abuji i Lagosu, kažu svojim bogatim pacijentima da ne trebaju brinuti?" Najvjerojatnije oni znaju da lako mogu pronaći nekog siromaha koji će prodati organ koji im je potreban.