"Njemačka je vrlo lijepa zemlja. Tu je vrlo mirno i čisto. U toj zemlji se može dobro živjeti. Ali mora se imati neko zanimanje, inače je vrlo teško", kaže Aidan. Ovaj Rom iz Bugarske zna o čemu govori. On je pet godina živio i radio u Krefeldu. Nikada nije primao socijalnu pomoć - kako u svojoj domovini Bugarskoj, tako ni u Njemačkoj.

Sada je ponovo u Plovdivu, u romskoj četvrti u kojoj je rođen i odrastao. S 50.000 stanovnika ovo je najveće romsko naselje na Balkanu. Sjedimo u kafiću na periferiji. Aidan djeluje otvoreno i duhovito, skoro stalno se smješka. On je već godinu dana ponovo u Plovdivu, živi u kući svoje majke. "Supruga me je ostavila. Nedugo poslije toga je iznenada umro moj brat. U stvari se nisam htio vratiti. Dobro sam živio u Krefeldu, no čeznuo sam za svojom obitelji", priča.

"Bio sam omiljen u Krefeldu"

Kaže da je u Njemačkoj dobro zarađivao, no da na početku nije bilo lako. Za razliku od mnogih drugih bugarskih Roma koji svoju domovinu napuštaju u skupinama ili idu u inozemstvo preko posrednika koji im pronalaze posao, Aidan je odlučio doći u Njemačku posve sam. "Nisam znao njemački i prvih mjeseci sam bio spreman raditi za 20 eura dnevno, a ponekad i zabadava. Htio sam što prije naučiti jezik. Bio sam marljiv i uspio sam", ponosno priča 32-godišnji Aidan.

Nekoliko tjedana nakon dolaska u Njemačku prijavio je vlastiti obrt. Postavljao je laminate i parkete, izolirao zgrade, ugrađivao prozore i vrata, žbukao i lijepio tapete. Zarađivao je i do 3.500 eura mjesečno. "U Krefeldu sam bio tražen i omiljen", kaže Aidan smješkajući se. "Imao sam mnoge mušterije i kolege koji su mislili da svi bugarski Romi u Njemačkoj kradu, prose ili se prostituiraju. Ja sam im dokazao da to nije tako."

Diskriminacija u domovini

Istina, on poznaje i Rome koji novac u Njemačkoj zarađuju na nepošten način. No kaže da to za njega ne dolazi u obzir. Isto kao ni primanje socijalne pomoći. Na pitanje bi li radio s bugarskim Romima, on odgovara: "Radije ne. Jednom sam iz sažaljenja na jedan dan zaposlio jednog Roma i platio mu 40 eura da mi donosi kavu i priča sa mnom dok radim."

Predrasude o Romima su doduše prilično raširene, ali on kaže da se u Njemačkoj nije susretao s njima: "U Krefeldu nisam nikada bio prosuđivan na temelju moje vanjštine nego prema mojim sposobnostima." No u njegovoj domovini je drugačije. Priča kako jedan njegov klijent nije želio da u njegovoj kući rade Romi jer su njegovi susjedi imali loša iskustva s njima. Naime, dva dana nakon što su im Romi okrečili zidove, provaljeno im je u kuću. Takve izjave Aidana ljute: "Time pojedini ljudi vrijeđaju dostojanstvo čitave etničke skupine. Osim toga, ne mogu zamisliti da jedan radnik pokrade onoga kod koga je zaradio kruh."

S 12 godina na gradilište

Aidan je već s 12 godina počeo raditi na gradilištima sa svojim ocem i bratom. On naglašava da ga nitko nije prisiljavao, nego da je to sam želio. U Bugarskoj je dobro zarađivao i oženio se s jednom Romkinjom. Kaže da ga je slagala o svojoj dobi i rekla da joj je 18 godina, a bilo joj je tek 14. "Dobro smo živjeli, sve dok nije izbila gospodarska kriza", prisjeća se. 2009. je bio prisiljen potražiti sreću u inozemstvu jer u građevinarstvu u Bugarskoj više nije bilo posla.

Danas se pokušava ponovo snaći u Plovdivu. "Ovdje se sve odvija drugačije nego što sam zamislio. U romskom naselju je vrlo teško dobiti posao. Većina ljudi je jako siromašna. Posve drugačije nego u Krefeldu", kaže. Aidan sve češće razmišlja o povratku u Njemačku. Ne samo zbog novca, nego i zbog dobrobiti svoje djece: "Moji sin i kćerka trebaju imati bolji život. Oni moraju izaći iz geta. Ja se ovdje osjećam dobro, ali ako moja djeca odrastu u romskom naselju, neće daleko dogurati." On ni u kom slučaju ne želi da se njegova kćerka uda već s 15 godina, kao mnoge druge djevojčice u naselju. "Ovdje ju na žalost ne mogu zaštititi. Ako ju netko odluči 'ukrasti', ja protiv toga ne mogu puno učiniti. Danas se to, doduše, događa rjeđe nego prije, ali se još uvijek događa", zamišljeno priča Aidan.

Uvjeren je da bi u Krefeldu brzo našao posao. A Romima koji žele u Njemačku savjetuje: "Najbolje je da odsele samo ako imaju neko zanimanje. Inače nemaju šanse."