Na izborima koji su vlastima 1992. poslužili kao izgovor za uvođenje izvanrednog stanja, islamisti iz Islamske stranke spasenja (FIS) su se kratko uoči drugog kruga izbora nalazili pred pobjedom. No tada je na ulice izišla vojska, uvela izvenredno stanje i poništila izborne rezultate. U godinama koje su uslijedile Alžir su potresali krvavi sukobi u kojima je život, prema nekim procjenama, izgubilo preko 200.000 građana. Izvanredno stanje je ukinuto 2011., nakon gotovo dvadeset godina i nakon što je predsjednik Abdelaziz Bouteflika, iz straha od prelijevanja "Arapskog proljeća" i na njegovu zemlju, popustio pritisku građana. No ne treba se nadati prevelikim promjenama.

Bez istinskih reformi

Na aktualnim parlamentarnim izborima Islamistička stranka FIS, zbog koje je vlast početkom devedesetih i uvela izvanredno stanje, neće sudjelovati. Ona je službeno već odavno ukinuta, a njezine frakcije su najavile da će bojkotirati kandidiranje. No unatoč tomu, kako smatraju analitičari, islamski obojane stranke bi, slično kao i u Egiptu i u susjednom Tunisu, mogle odigrati značajnu ulogu. No zasad nitko ne vjeruje da bi novoosnovana umjerena islamska koalicija "Zajednica za zeleni Alžir" mogla odnijeti pobjedu i vlastima zadati pretjerane glavobolje. Aktualni izbori naprotiv djeluju kao neka vrsta "ispušnog ventila" kojim predsjednik Bouteflika želi spriječiti previranja poput onih u ostalim arapskim zemljama. "Izbori se organiziraju isključivo zato da bi se spriječilo 'Arapsko proljeće' u Alžiru", smatra Rachid Ouaissa, direktor centra za Bliskoistočne i sjeveroafričke studije pri Sveučilištu u Marburgu. Kako nadalje tvrdi, ukoliko istinski žele postići demokratski obrat, vlasti bi trebale pokrenuti temeljne reforme pravosuđa i oružanih snaga. "Od toga je Alžir još uvijek daleko", zaključuje Ouiassa.

Strah od nemira

Kako je vojska i dalje jedno od glavnih jamstava vlasti, teško da će se sadašnji predsjednik odreći podrške uniformirane sile. Osim toga, dugogodišnji krvavi sukobi islamista i vlasti mnogim stanovnicima Alžira su ubili i posljednju želju za izlaskom na ulice i borbom za političke promjene. "Građani Alžira trenutno nemaju mnogo interesa za drastične promjene", procjenjuje Isabel Schäfer sa Humboldtovog sveučilišta u Berlinu. No prije godinu dana je "zakuhalo" i u Alžiru. Vlasti su tada populističkim mjerama poput hitnog i umjetnog snižavanja cijena osnovnih živežnih namirnica smirili strasti. No stanje za tzv. malog čovjeka se nije previše promijenilo. Građani se prije svega bore sa svakodnevnim rastom cijena i sve mukotrpnijim sastavljanjem kraja s krajem. Očaj građana najvidljiviji je na tržnicama glavnog grada. "Pun nam je kufer. Vidimo tolike stvari na tržnici koje si ne možemo priuštiti. Sve je preskupo, kako da nahranim svoju obitelj", kuka jedna mušterija tržnice Bab el Oued u središtu Alžira.

Nema "Arapskog proljeća" u Alžiru

Stoga ni ne čudi da je mnogima malo stalo do politike i izbora. Prodavač povrća Ali svjedoči da je kupaca sve manje i manje, a sve je manje i interesa za politiku. "Ovdje u ovoj četvrti nitko neće izići na birališta. Mladi traže zaposlenje, ali Vlada za njih ne čini ništa. Ja sam položio maturu, čak sam studirao i pravo, a pogledajte me sad", žali se Ali. Službena stopa nezaposlensti je 20 posto, no nesužbeno se govori o preko 45 posto. U takvoj situaciji mnogi se pokušavaju domoći Zapada. Sociolog Nacer Djabi smatra da su za političku nezainteresiranost "najzaslužniji" upravo političari kojima je jedina misao kako se održati na vlasti. No ni neke izvanparlamentarne alternative nema. "Građani ne izlaze na ulice, nema promjena, jer ih nema tko organizirati. Alžir se nalazi u blokadi i nitko ne nudi rješenja", kaže Djabi. "Nasilni prevrat poput onog u Libiji velika većina građana Alžira odbacuje", zaključuje analitičar Ouiassa.

Izbori s uračunatim rizikom

75-godišnji predsjednik Bouteflika dopuštanje izbora pokušava prodati kao dio društvenih reformi. No kako parlament u Alžiru pri izvršenju vlasti ne igra pretjeranu ulogu, ostarjeli predsjednik baš i ne stavlja mnogo toga na kocku bez obzira na to kakav će biti ishod izbora pa čak i u slučaju pobjede omraženih islamista. Tako bi mogla nastati situacija poput one u Maroku gdje su na slobodnim izborima pobijedile umjerene islamističke snage, ali vlast ionako ostaje u rukama kralja. 

No to ne znači da svi građani šutke prihvaćaju postojeće stanje. Tisuće mladih je već preko Facebooka najavilo da će bojkotirati izbore. Oni se prije svega žale da ih se isključuje iz podjele bogatsva. Jer Alžir bi zapravo mogao dobro živjeti od svojih izvora nafte i plina.

Mnogi staga već sada sumnjaju da će izbori, koji su najavljeni kao velika demokratska cezura, nešto promijeniti. "Kozmetički reformski potezi" neće, kako smatra Isabel Schäfer, dugoročno promijeniti stanje u zemlji.