Ako bi se povijest kinematografije morala sažeti na nekoliko trenutaka, što bi ostalo? Chaplinov skitnica, cool-pogled Jamesa Deana, podignuta suknja Marilyn Monroe, Hitchcockova scena pod tušem i još nekoliko sekvenci. Među tim najvećim scenama filmske povijesti zasigurno bi bio i nastup Alaina Delona u filmu "Samuraj" iz 1967. godine.

Nepomično lice bez mimike, hladan i ukočen pogled, uredan izgled, zatvoreno-arogantno ponašanje - Alain Delon, kao plaćeni ubojica Jeff Costello, nikada neće izaći iz sjećanja publike. Remek-djelo režije Jean-Pierrea Melvillea, "Samuraj", umnogome je povećalo ionako jaku karizmu ovog Francuza.

Alain Delon: nadljudski lijep i elegantan

Delon, rođen 8. studenog 1935. godine u blizini Pariza, bio je 1967. već dobro poznat glumac u europskoj kinematografiji. Međutim, nije postao poznat glumeći kod tada revolucionarnih redatelja Nouvelle Vaguea pokreta, Françoisa Truffauta ili Jean-Luca Godarda. Mladim buntovnicima poput Truffauta i Godarda, koji su početkom 1960-ih godina sa strašću mijenjali europsku kinematografiju, Delon je možda djelovao previše nedostižno čak i nadljudski lijepo.

Delon je nesumnjivo bio jedan od najzgodnijih glumaca svoje generacije, a njegova privlačnost nije se ograničavala samo na žene. Veliki talijanski režiser Luchino Visconti angažirao ga je rano u dva filma koja su ispisala povijest kinematografije: "Roko i njegova braća" (1960) i tri godine kasnije u epu "Gepard". Viscontijev zemljak Michelangelo Antonioni također je omogućio Delonu da zasija uz Monicu Vitti u filmu "Noć" iz 1962. godine, igrajući pomalo sanjivog brokera.

Najerotičniji ubojica u historiji filma

Zatim je to bio Jean-Pierre Melville koji je Delona učinio onim što je i danas u očima mnogih filmskih obožavatelja: najkarizmatičniji i najerotičniji ubojica u povijesti filma. Nakon njegovog nastupa u filmu "Samuraj", Delon je nastavio surađivati s Melvilleom u filmovima "Crveni krug" (1970) i "Šef" (1972). Sve što je uslijedilo nakon toga bilo je samo dodatak.

Naravno, mnogi glumci bi bili zahvalni za filmografiju kakvu je Delon imao u 70-im i 80-im godinama, ali u usporedbi s onim što je glumio u 60-im godinama, kasniji rad djeluje pomalo umorno i iscrpljeno. Zlatno desetljeće Alaina Delona obilježili su i filmovi: "Bazen" (1969) uz Romy Schneider, s legendarnim scenama u kojima se oboje goli izležavaju kraj bazena, impresivna politička drama "Bitka za Alžir" (1965) i adaptacija knjige Patricia Highsmitha "U sunčevom zenitu" (1960).

Gangster i policajac na velikim ekranima

Kasnije se Delon fokusirao na rutinske uloge u više ili manje uspješnim gangsterskim filmovima, kao što su "Flic Story", "Ubojice ne predstavljaju sebe" ili "Panter". U tim godinama Delon je - uz Jean-Paula Belmonda i Michela Piccolija - bio nesumnjivo najveća zvijezda francuske kinematografije.

Nekoliko angažmana s velikim umjetnicima režije imao je i nakon zlatnih 60-ih godina: 1976. godine igrao je u filmu Josepha Loseya "Gospodin Klein" u ulozi alzaškog trgovca umjetninama Roberta Kleina u Parizu pod njemačkom okupacijom. 1984. godine njemački režiser Volker Schlöndorff angažirao ga je za adaptaciju djela Marcela Prousta "Jedna Swannova ljubav".

Godine 1990. ponovno se istakao u kompleksnom umjetničkom filmu režisera Jean-Luca Godarda, osnivača pokreta "Nouvelle Vague", što je bio i naziv tog filma. Kao da je još jednom htio demonstrirati da može raditi umjetničke filmove, a ne samo komercijalne.

Izlet u Hollywood

Ipak, Delon je već dugo igrao u svojoj vlastitoj ligi, neovisnoj o svim umjetničkim i komercijalnim razvojnim fazama francuskog filma. Hollywood ga nije mogao trajno privući. Njegova uloga u američkoj produkciji Michaela Winnersa "Škorpion, ubojica" iz 1973. godine ostala je jedna od rijetkih izuzetaka u njegovom francuski orijentiranom opusu. Ali, bez sumnje, Alain Delon je imao potencijal da postane holivudska zvijezda.

Međutim, mnogi njegovi privatni nastupi bili su holivudski: afere, brakovi, javne kontroverze. Počevši od široko praćene veze s Romy Schneider, preko braka s glumicom Mireille Darc, pa do braka s nizozemskim fotomodelom Rosalie van Breemen - uvijek je bio u centru pažnje.

Glasine o njegovim vezama s podzemljem

Ubojstvo njegovog jugoslavenskog tjelohranitelja, za kojeg se pričalo da je imao aferu s tadašnjom njegovom suprugom Nathalie 1968. godine, šokiralo je francusku javnost. Optužbe protiv Delona u vezi s ovim događajem odbačene su tek godinama kasnije. Međutim, od tada su glumca pratile najrazličitije glasine - da ima bliske veze s podzemljem i mafijom.

Taj imidž nedodirljivog usamljenika sa sumnjivim prijateljima Delon je kasnije učvrstio svojom javno demonstriranom prijateljskom vezom s desničarskim političarem Jean-Marie Le Penom. Bliskost s "Nacionalnim frontom" nije za Delona značila ništa sramotno. Stajao je iza nje i ona nije naškodila njegovoj karijeri.

Ipak, nikada nije ni zaboravljena. Kada je direktor Festivala u Cannesu Thierry Frémaux na početku festivala 2019. godine - kada je Delon trebao dobiti počasnu Zlatnu palmu - upitan zašto se takva nagrada dodjeljuje čovjeku koji je priznao da je nekada tukao svoju ženu, Frémaux je odbrusio: "Ne dajemo mu Nobelovu nagradu za mir."

Javno razotkriven obiteljski sukob i pronalazak oružja

Posljednjih godina Alain Delon se rijetko pojavljivao pred kamerama. 2008.godine imao je jedan od rijetkih nastupa u komediji, kada je publiku nasmijavao kao Julije Cezar u filmskoj adaptaciji stripa "Asterix na Olimpijadi".

U lipnju 2019. doživio je moždani udar, nakon čega je uslijedila dugotrajna rehabilitacija. U veljači 2024. francuska policija je prilikom pretresa njegove kuće kod Delona pronašla oružje, uključujući i ono klasificirano kao ratno, te oko 3000 komada streljiva, iako Delon nije imao dozvolu za posjedovanjem oružje, ali je bio poznat kao ljubitelj oružja.

Na kraju je javno razotkriven obiteljski sukob oko Delonovog zdravstvenog stanja punio medijske stupce. Njegova djeca su putem medija izmjenjivala optužbe i prijetnje tužbama.

U 89. godini, Alain Delon preminuo je u svojoj kući u Douchyju južno od Pariza. Kod svojih obožavatelja ostat će upamćen prvenstveno po ulogama iz 1960-ih godina. Tada se činilo kao da je sišao direktno s Olimpa filma: nalik anđelu, ali s pištoljem u ruci.

Ovaj tekst izvorno je objavljen na njemačkom jeziku.