„Primjer grada Mostara u Bosni i Hercegovini pokazuje koliko mirovni rad Zapada može biti uspješan – ali i kako svojom nedosljednošću lakomisleno stavlja na kocku mirovne dividende. Washington i Bruxelles bi se trebali vratiti svojoj politici odvraćanja iz kasnih 1990-ih, inače bi nacionalistički piromani mogli ponovo raspaliti rastuću krizu u Bosni i na Kosovu", piše Alexander Rhotert u svom komentaru objavljenom u berlinskom dnevniku Tageszeitung (taz).

Napominje kako je 9. studenoga obilježena 30. godišnjica uništenja Starog mosta, srušenog u Mostaru nakon višemjesečnog hrvatskog granatiranja. „Ono što se dogodilo tokom devetomjesečne hrvatske opsade muslimanskog starog grada jedno je od najmračnijih poglavlja jugoslavenskih ratova."

Autor teksta piše da je EU u ljeto 1994., „kako bi zacijelio ratne rane, povjerio bivšem gradonačelniku Bremena Hansu Koschnicku obnovu i ponovno ujedinjenje Mostara. Koschnick se borio protiv otpora hrvatske strane i znao je da je pomirenje dug proces. Zato se koncentrirao na dvije točke: rekonstrukciju i slobodu kretanja. Koschnickova odluka da stvori veću, multietničku "centralnu zonu" u srcu Mostara je relativizirana, zbog čega je rano podnio ostavku - 1996. godine."

Autor naglašava da je administracija EU-a povučena, a „Mostar prepušten sam sebi". Dodaje da je „ovaj kolaps zaustavio proces ujedinjenja i učvrstio podjelu sve dok četvrti visoki predstavnik međunarodne zajednice Paddy Ashdown ponovo nije poveo računa o ovom pitanju 2002. godine."

Ali, nastavlja dalje Rhotert, „sada su Bošnjaci bili protiv ujedinjenja". No Ashdown je, navodi, izvršio ogroman pritisak na Bošnjake i iskoristio svoje „bonske ovlasti" da naredi stupanje na snagu novog statuta.

Rhotert piše da se prvobitno slomljeni bošnjački otpor ponovo reformirao nakon što je Ashdown odlučio da poslije 18 mjeseci prijevremeno povuče grupu stručnjaka zaduženih za ujedinjenje gradskih općina s hrvatskom i bošnjačkom većinom. „‘Mostar je 90 posto ujedinjen‘, a ‚preostale detalje‘ će dovršiti političari‘, rekao je tada Ashdown", piše njemački stručnjak za Balkan navodeći da se „dogodilo suprotno jer je proces ujedinjenja zamrznut".

Ističe da su nakon toga „nacionalistički političari, koji su izgubili veliki dio svoje moći za vrijeme Ashdownovog mandata, dobili vjetar u leđa".

„A to se odvijalo ovako", piše Rhotert: „U drugom dijelu BiH, Republici Srpskoj (RS) u kojoj dominiraju Srbi, ultranacionalist Milorad Dodik izabran je za predsjednika 2006. godine agresivnom kampanjom za odcjepljenje RS-a". „Umjesto da ozbiljno shvate ovaj signal upozorenja, međunarodni predstavnici i promatrači govorili su o tzv. ‚vlastitoj odgovornosti‘, koju bosanski političari trebaju preuzeti. Jer ‘bonske ovlasti‘, kako su navodili, "ometaju demokratski razvoj."

Autor ističe da je kao odgovor na ovaj poguban stav „Dodik pojačao napade na međunarodnu zajednicu i bosansku državu". „Poticao je hrvatske nacionaliste da slijede njegov primjer, što su ovi i učinili. Hrvatski lider Dragan Čović, trenutno glavni Dodikov saveznik, počeo je propagirati stari ratni cilj – stvaranje hrvatskog dijela države."

„Međunarodna zajednica je svojevremeno uložila značajne napore da integrira Hrvate u entitet Federaciju (BiH) i da demontira paralelne političke strukture, što je funkcioniralo sve dok Dodik nije došao. Dodik je „Laissez faire" politikom međunarodne zajednice ne samo paralizirao državu, već́ ju je odveo u ponor", piše Rhotert. „Njega podržava moćni predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, čiji režim na unutarnjem planu slijedi politiku „srpskog sveta", koja ima za cilj ujedinjenje Srbije sa Srbima naseljenim područjima Bosne i Kosova. To ne treba čuditi, jer on nastavlja politiku svog bivšeg šefa i prethodnika Slobodana Miloševića."

Autor ističe da je sadašnji visoki predstavnik Christian Schmidt „konačno shvatio kakvu opasnost predstavlja Dodik – ali samo zato što ga je Dodik ovog ljeta oštro retorički napao". Dodaje da „sve dok Zapad ne prizna da je sve ovo na Zapadnom Balkanu povezano i da se ne može promatrati izolirano, ova regija u ‚predvorju‘ EU-a nikada neće naći mir."

„Tekuća kriza u Bosni i agresivne srpske akcije na Kosovu su dvije strane iste medalje, koje također idu u korist Putinu. Sve dok se na Beograd gleda kao na ‚faktor stabilnosti‘, Balkan se neće smiriti" , piše Rhotert u Tageszeitungu.

Također kaže da će „Schmidt 9. siječnja konačno imati priliku da svoj najavljeni oštriji kurs prema Dodiku provede u djelo – jer će tada, kao i svake godine, Dodik održati svoju nelegalnu i protuustavnu vojnu paradu na dan osnivanja Republike Srpske. Posljednjih godina to se događalo u prisustvu članova vlade iz Beograda, ruskih diplomata, Putinove bajkerske bande „Noćni vukovi” i ratnih zločinaca koji su pravomoćno osuđeni od strane tribunala UN-a".

Alexander Rhotert je politolog. Bio je uključen u implementaciju Dejtonskog mirovnog sporazuma kao specijalni savjetnik u štabu visokog predstavnika i kao zamjenik povjerenika za ponovno ujedinjenje Mostara za vrijeme administracije Paddya Ashdowna.

DW

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu