Amazonska prašuma– pluća svijeta koja proizvode petinu kisika na našem planetu. Ta pluća gore u razmjerima kakvi nisu viđeni godinama. Brazilski predsjednik je u centru međunarodne kritike jer agresivnom retorikom potiče ljude da se uhvate za oružje ili oganj, jer širi teorije zavjere, smjenjuje priznate znanstvenike čije mu studije ne odgovaraju i zabranjuje bilo kakvo miješanje u nacionalna pitanja.

Kritika je svakako opravdana. Ali, je li retorika Jaira Bolsonara stvarno iznenađujuća? Šta se drugo uopće moglo očekivati od ovog desničarskog populista? Što je situacija usijanija, što je više kritika, to će njegova vlast biti manje spremna na razgovor. To ne može biti u interesu međunarodne zajednice.

Što ta međunarodna zajednica želi osim izražavati svoju ljutnju i ganute tvitove s hashtagom #PrayforAmazonia?

Ovih dana se doduše plamen u prašumi jasno vidi, ali uništavanje Amazone traje već godinama, nekad sporije, nekad brže, ali – ono se stalno provodi. I ne radi se tu samo o krčenju prašume zbog poljoprivrednih površina za držanje goveda i sadnju soje.

Godinama se povećava broj ilegalnih rudnika zlata. Posljednjih godina usred prašume nastaju ogromna akumulacijska jezera. Do 2023. bi ih trebalo biti više od 20 – a to su projekti koji su počeli još pod vladom ljevičara Lule da Silve.

Riječ je o branama čiji je doprinos elektroprivredi upitan, ali su zato posljedice po ekosustav izvjesno razorne. Čitava područja se poplavljuju, a akumulacijska jezera u takvoj tropskoj klimi postaju pravi rasadnici metana. Metan je daleko štetniji za klimu od ugljičnog dioksida.

Amazonu se već dugo nezaustavljivo uništava. Sankcijama se neće postići ništa, naprotiv. Bolsonaru i lobistima brazilske poljoprivrede ide u prilog da se zamrznu međunarodna sredstva za zaštitu klime i prašume, što to sada traže Njemačka i Norveška.

To bi samo ugrozilo mnoge angažirane ljude i njihove projekte na terenu. Oni od svoje vlasti ne mogu očekivati ništa. Proračunska sredstva za zaštitu okoliša su još prošle godine znatno srezana.

Međunarodna zajednica mora djelovati upravo suprotno – dugoročno izdvojiti puno više novca za Amazonu: za globalni fond, za obeštećenja, za ispunjenje globalne obveze da se ekonomski interesi u Amazoni potisnu u drugi plan.

Konferencija Ujedinjenih naroda u rujnu kada će klima biti glavna tema pravi je okvir da se o ovome razgovara. Tu će svijet pokazati je li u stanju djelovati – ili samo izražavati svoje ogorčenje.