Alexander Rhotert, njemački autor i politolog, u komentaru za austrijski Standard podsjeća da je listopadu prošle godine visoki predstavnik za BiH Christian Schmidt promijenio Izborni zakon i Ustav entiteta Federacije BIH, u kojem dominiraju Bošnjaci i Hrvati. Rhotert, koji je niz godina radio za EU i OESS u BiH, ali i za Ured visokog predstavnika u Sarajevu (OHR), navodi kako je cilj ovih promjena bilo učvršćivanje moći hrvatske stranke HDZ, što visoki predstavnik Christian Schmidt „negira". Istovremeno Vlada Hrvatske ističe da je Schmidtova intervencija "za dobrobit Hrvata u BiH", a ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman ju čak ocjenjuje "velikim uspjehom premijera Plenkovića".

Diplomatski promašaj prvog reda

U tekstu se potom podsjeća kako je visoki predstavnik 27. travnja ponovo intervenirao „unatoč izostanku podrške Berlina i Bruxellesa, otvorenim kritikama iz Europskog parlamenta i od strane bivših diplomata i nevladinih organizacija poput Freedom House te unatoč nekoliko velikih demonstracija protiv Schmidta". „Obzirom da dekreti iz listopada nisu doveli do željenog ishoda u uspostavljanju entitetske vlade predvođene HDZ-om, on je odredio da hrvatska predsjednica Federacije BiH i njen srpski zamjenik sada mogu nadglasati bošnjačkog zamjenika kako bi formirali vladu. Treba napomenuti da Srbi i Hrvati čine manje od 20 posto stanovništva u entitetu Federacija BiH, dok Bošnjaci čine preko 80 posto. Posebno u povijesnom kontekstu srpsko-hrvatskih agresorskih ratova na BiH, ovo je ‘fauxpas' - diplomatski promašaj prvog reda. Sljedećeg dana došlo je do novih demonstracija protiv Schmidtovih dekreta, što je bila apsolutna novina u gotovo 30-godišnjem poslijeratnom periodu", piše Alexander Rhotert.

„Schmidt tako slijedi tradiciju dvojice međunarodnih posrednika tokom rata, lorda Davida Ovena i Yasushi Akashija, čija je primarna briga bila da umire agresore Beograd i Zagreb kako bi pod svaku cijenu i brzo postigli mirovni sporazum. I danas se pod svaku cijenu pokušava nametnuti ‚smirivanje situacije‘ na Balkanu. To smirivanje bi, po mišljenju Washingtona, trebali jamčiti Srbija i Hrvatska kao ‚hegemoni stabilnosti‘. Ovo bi mogao biti kraj prilično uspješne politike Washingtona na Zapadnom Balkanu iz kasnih 1990-ih. Do 1999. godine faktor stabilnosti je bio i predsjednik Srbije Slobodan Milošević, a sada na njegovo mjesto dolazi Aleksandar Vučić“, kaže se u komentaru.

Kada su tri godine nakon okončanja rata u BiH Miloševićeve trupe krenule na kosovske Albance, Zapad je shvatio da „Milošević nije faktor stabilnosti", piše dalje u tekstu. „Nakon četiri agresorska rata, 130.000 mrtvih i četiri milijuna izbjeglica od 1991. do 1999. godine, Zapad je započeo zaokret od 180 stupnjeva NATO-ovim bombardiranjem Srbije 1999. godine, što je dovelo do dalekosežne promjene politike na Zapadnom Balkanu: reformator Zoran Đinđić postao je srpski premijer, dok je liberal Stipe Mesić postao hrvatski predsjednik. Čak je i u BiH na vlast došla liberalna Alijansa za promjene", piše Alexander Rhotert i dodaje: „U Srbiji i Hrvatskoj su u međuvremenu opet na vlasti nacionalističke snage, kojima je postojanje multietničke BiH trn u oku, isto kao što je Rusiji nepodnošljivo postojanje demokratske Ukrajine. Tako je Washington od jarca napravio vrtlara, sa ciljem da odvoji Srbiju iz saveza s Rusijom."

Beograd kao ispostava Moskve na Zapadnom Balkanu

„Washington pri tom previđa da je Beograd skoro 35 godina glavni regionalni faktor nestabilnosti i već godinama ispostava Moskve na Zapadnom Balkanu. Bivši američki diplomat Daniel Server najnovije američke poteze naziva diplomacijom fantaziranja (maštanja), vođenom ‚appeasementom'- politikom popuštanja i smirivanja pod svaku cijenu. Takva politika ne prepoznaje da glavni problem nisu Bošnjaci u BiH ni Albanci na Kosovu, već agresivna politika Srbije prema susjedima."

Prema shvaćanju Washingtona, kaže se dalje u tekstu, sada „treba kupiti dobru volju Beograda". Međutim, po mišljenju autora članka, ovaj ponovni pokušaj ‚smirivanja‘ osuđen je na propast. „On će potaknuti agresivnost Beograda i završiti u slijepoj ulici, kao što se upravo događa na Kosovu", piše za Standard bivši njemački diplomat Rhotert.

Potom rezimira: „U cilju postizanja trajnog mira na Zapadnom Balkanu, Bruxelles i Berlin trebaju utjecati na Washington i poduzeti zajedničke akcije protiv nacionalista i ekspanzionista te podržati demokratske i liberalne snage. I to u svim zemljama Zapadnog Balkana, bezrezervno i na dugi vremenski period."

Svoju opsežnu analizu u listu Standard, iz koje smo preuzeli samo manje dijelove, Alexander Rhotert zaključuje riječima američkog posrednika Dereka Cholleta s nedavnog saslušanja pred Odborom za vanjsku politiku američkog Kongresa: „On je, odgovarajući na kritička pitanja predsjednika Odbora, senatora i demokrata Boba Mendeza o tome zašto je SAD prvenstveno kritizirao vladu Kosova, a ne Srbije i je li srbijanska strana pouzdan partner odgovorio: ‘To je nešto što moramo testirati‘. Dakle, prema Dereku Cholletu, ovo je eksperiment s neizvjesnim ishodom. Tako nešto bi moglo zapaliti čitavu regiju, kao što smo vidjeli ovih dana na Kosovu."

Priredila: Jasmina Rose

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu