Najnoviji komentari američkog predsjednika Donalda Trumpa o Grenlandu potaknuli su pitanja o budućnosti NATO saveza. Savezna Republika Njemačka bila je ključni dio obrambene strategije Sjedinjenih Američkih Država u Europi još od kraja Drugog svjetskog rata, kada su američke snage bile dio savezničkih okupacijski snaga.

Iako se broj vojnika, naravno, od tada znatno smanjio, američka vojska je i dalje u zemlji vrlo prisutna. U 2024. je u Njemačkoj bilo stacionirano više od 50.000 pripadnika američke vojske. Jedina druga zemlja u kojoj SAD ima usporediv broj vojnika u inozemstvu je Japan.

Broj vojnika u Europi se naročito povećao od početka ruske invazije na Ukrajinu u veljači 2022., pri čemu je dio trupa raspoređen u baze na istočnom krilu NATO-a, u Poljsku, Rumunjsku i Bugarsku. Američka vojska trenutačno ima oko 10.000 vojnika stacioniranih u svojoj bazi u Poljskoj, te dodatnih 2.600 u sklopu Army Support Activity (ASA) Black Sea, koji uključuje zračnu bazu Mihail Kogalniceanu u Rumunjskoj i područje za obuku Novo Selo u Bugarskoj. Ti se vojnici redovito rotiraju.

Uloga EUCOM-a

Strateška važnost Njemačke za SAD vidi se i u tome što je u Stuttagrtu smješteno zapovjedništvo američkih snaga u Europi (US European Command – EUCOM). Ono služi kao koordinacijska struktura svih američkih vojnih snaga u 51 zemlji, najvećim dijelom u Europi

EUCOM opisuje svoju misiju kao zaštitu SAD-a odvraćanjem sukoba, pružanje podrške NATO-u i suzbijanje transnacionalnih prijetnji. Njime zapovijedaju Američka vojska u Europi, Američke zračne snage u Europi te Snage američkog marinskog korpusa za Europu i Afriku, a sve te grane imaju svoje ili centrale ili odjele u Njemačkoj. Tu je stacionirano pet od sedam garnizona Američke vojske u Europi (preostala dva nalaze se u Belgiji i Italiji), a sjedište Američke vojske u Europi nalazi se u Wiesbadenu.

Podaci koje je američka vojska dostavila DW-u pokazuju da tih pet garnizona, od kojih se svaki sastoji od različitih postrojbi na više lokacija, trenutno obuhvaća oko 29.000 pripadnika vojnog osoblja. Taj broj uključuje i Snage američkog marinskog korpusa za Europu i Afriku, čije je sjedište u Böblingenu u jugozapadnoj Njemačkoj, kao dio garnizona Američke vojske Stuttgart.

Osim toga, oko 13.000 pripadnika američkog ratnog zrakoplovstva raspoređeno je na različitim lokacijama u Njemačkoj, ponajprije u dvjema bazama američkog ratnog zrakoplovstva, Ramstein i Spangdahlem.

Službeni odgovor njemačke vlade na parlamentarni upit koji je 2023. godine postavila stranka Ljevica pokazao je da i njemačka država sudjeluje u troškovima održavanja američkih i NATO-ovih snaga u zemlji. Taj se iznos iz godine u godinu povećava. 2020., posljednje godine za koju je vlada objavila podatke, Njemačka je izdvojila 108 milijuna eura za potporu stranim savezničkim snagama na svom teritoriju, u odnosu na 100 milijuna eura godinu ranije.

Američka vojska u Njemačkoj: više od vojnika

Budući da američka vojska zapošljava ne samo vojnike već i američke civile, a vojnici i vojnikinje ponekad mogu sa sobom u inozemstvo povesti obitelji, oko nekih njemačkih baza formirale su se velike američke civilne zajednice. Zapravo, neke američke baze u Njemačkoj, poput one u blizini Ramsteina, same su po sebi mala naselja, s vlastitim američkim trgovačkim centrima, školama, poštanskim službama i policijskim snagama. Ponekad je jedino zakonsko sredstvo plaćanja američki dolar.

Najveći primjer toga je garnizon u bavarskom Grafenwöhru, u blizini granice sa Češkom. To je najveća prekomorska baza Američke vojske na svijetu, kako po broju stanovnika tako i po površini, s više od 390 četvornih kilometara.

Osim toga vojne baze često zapošljavaju velik broj lokalnog stanovništva, pa zatvaranja nekih od njih, poput garnizona u Bambergu 2014. godine, negativno utječe na lokalno gospodarstvo.

Iako je Njemačka „jasno odustala od posjedovanja nuklearnog oružja”, kako je prošle godine ponovio kancelar Friedrich Merz, u zemlji je od 1950-ih stacionirano američko nuklearno oružja u okviru NATO-a. Točan broj bojevih glava nikada nije službeno objavljen, no procjene sugeriraju da se u zračnoj bazi Büchel u saveznoj zemlji Porajnje-Falačka nalazi oko 10 do 20 bombi tipa B61. U slučaju rata, one bi se montirale na njemačke avione.

To izazive kritike, jednako kao i činjenica da je zračna baza Ramstein korištena kao kontrolno središte za napade bespilotnim letjelicama u Jemenu i drugdje. To je dovelo do optužbi kritičara da se njemačka vlada time čini suodgovornom za "izvansudska ubojstva" koja provodi SAD.

Saveznička poslijeratna okupacija i njezino nasljeđe

Tijekom savezničke okupacije nakon Drugog svjetskog rata, od 1945. do 1955. godine, milijuni američkih, britanskih, francuskih i sovjetskih vojnika bili su stacionirani u Njemačkoj. Istočni dio zemlje, koji je u listopadu 1949. službeno postao Njemačka Demokratska Republika (DDR), bio je pod sovjetskom kontrolom.

U Zapadnoj Njemačkoj okupacija je bila uređena Okupacijskim statutom, potpisanim u travnju 1949., kada je država osnovana. Statut je Francuskoj, Velikoj Britaniji i SAD-u omogućio zadržavanje okupacijskih snaga u zemlji te potpunu kontrolu nad razoružanjem i demilitarizacijom Zapadne Njemačke. Kada je vojna okupacija Zapadne Njemačke službeno okončana, zemlja je ponovno preuzela kontrolu nad vlastitom obrambenom politikom, a Okupacijski statut je zamijenjen drugim obrambenim sporazumom s NATO-partnerima.

Konvencijom o prisutnosti stranih snaga u Saveznoj Republici Njemačkoj, koju je Zapadna Njemačka potpisala 1954. godine, omogućeno je da tadašnjih osam članica NATO-a, uključujući SAD, budu trajno vojno prisutne u zemlji. Taj ugovor i danas uređuje uvjete boravka NATO-ovih snaga stacioniranih u Njemačkoj.

Broj pripadnika američke vojske opada još od kraja Hladnog rata 1990. godine, kada je, prema njemačkoj vladi, u zemlji bilo stacionirano oko 400.000 stranih vojnika. Otprilike polovicu činilo je američko vojno osoblje, no oni su postupno povučeni kako su se smanjivale napetosti s onim što je ostalo od Sovjetskog Saveza, dok su sukobi drugdje, poput prvog Zaljevskog rata u Iraku, odvlačili više američkih snaga.

Iako je njihov broj posljednjih godina ponovno porastao, broj američkih vojnika u Njemačkoj i dalje je tek djelić onoga što je bilo na vrhuncu Hladnog rata.