Njemačka je ponovo suočena s dilemom: rat u Ukrajini opet ju prisiljava na preispitivanje još jednog tabua kada je u pitanju oružje. Već je ranije diskutirano o tome koliko naoružanja Ukrajini uopće treba isporučiti.

A sada se širi zabrinutost jer je SAD odlučio isporučiti Ukrajini kazetno streljivo. Naime, Njemačka je, zajedno s više od 100 drugih zemalja, potpisnica Konvencije o kazetnim bombama o kojoj se pregovaralo 2008. godine. Njome se zabranjuju upotreba, proizvodnja, skladištenje i transport kazetnog streljiva.

Druge članice NATO-a koje su također potpisnice Konvencije ogradile su se od odluke SAD-a. Mnoge organizacije za ljudska prava i grupe za kontrolu oružja smatraju da upotreba kazetnog streljiva predstavlja kršenje međunarodnog prava.

To streljivo može sadržavati stotine malih eksplozivnih komadića, slično sačmarici čije se kuglice široko raspršuju nakon što su ispaljene iz cijevi. Ono je sigurno učinkovito sredstvo u borbi, ali također predstavlja veliku prijetnju i za civile.

Naime, kazetne bombe nisu precizne. A one koja ne detoniraju odmah mogu mirovati u tlu godinama, sve dok ih netko ne pronađe i aktivira. Tada su obično žrtve civili, često i djeca. Udio neaktiviranih projektila je velik – kod određenog kazetnog streljiva i do 40 posto, što znači da veliki broj bombi godinama ostaje opasan.

Njemačka kao isporučitelj oružja

Njemački političari mogu lako izbjeći ovo pitanje tako što će izjaviti da Sjedinjene Države donose „suverenu” odluku - kao što je to već učinio kancelar Olaf Scholz.

Stručnjak za vanjsku politiku stranke CDU Jürgen Hardt kritizira taj stav: „Ako samo kažemo da osuđujemo upotrebu kazetnog streljiva, mi se izvlačimo od odgovornosti."

Berlin na sastanku na vrhu NATO-a u Vilniusu u Litvi najavio još jedan paket naoružanja za Ukrajinu vrijedan 700 milijuna eura. Ali njemačka industrija naoružanja još uvijek nije bila u stanju povećati proizvodnju.

Njemačka je jedan od najvećih izvoznika oružja na svijetu i mogla bi snabdjeti Ukrajinu mnogim projektilima koji su toj zemlji potrebni. Prema američkim podacima, Ukrajina svakog dana potroši na tisuće komada streljiva.

"S pravom zabranjeno"

Visokopozicionirani političari njemačke stranke Zeleni bili su najglasniji zagovornici naoružavanja Ukrajine i podržavali su u tome Sjedinjene Države. No i oni su ranije odbijali ukrajinske zahtjeve za isporukom kazetnog streljiva. Mnogi još uvijek odbijaju isporuku jer je to zabranjeno Konvencijom. Tako i Anton Hofreiter (Zeleni) kaže da je kazetno streljivo „s pravom zabranjeno".

Ovo podsjeća na ranije izjave savezne ministrice vanjskih poslova Annalene Baerbock da se podrška Ukrajini mora odvijati u skladu s međunarodnim pravom. To ne ide dovoljno daleko za neke njemačke pacifiste, koji rat u Ukrajini vide kao spiralu eskalacije nasilja između Rusije i Zapada.

Oni zahtijevaju oštriju osudu zabranjenog oružja. „Zločini Rusije ne oslobađaju Ukrajinu njenih međunarodnih obveza", smatra Jürgen Grässlin, glasnogovornik Akcije krik – zaustavite trgovinu oružjem (Aktion Aufschrei – Stoppt den Waffenhandel).

Drugo oružje, ista rasprava

Na kraju krajeva, Njemačka malo toga može poduzeti, ona će se uvijek pridružiti Sjedinjenim Državama, kaže za DW Jack Janes, viši suradnik u američkoj zakladi German Marshall Fund. „S jedne strane, puno se moralizira", kaže ovaj poznavatelj Njemačke, „ali s kojim rezultatom? Kako to pomaže drugoj strani da ide ka cilju, odnosno da napravi proboj?"

Ono na što Janes aludira je ukrajinska protuofenziva, koja ne napreduje željenim tempom. Odlukom o snabdijevanju kazetnim streljivom SAD želi dati poticaj ukrajinskim oružanim snagama. Obje strane, i Ukrajina i Rusija, koriste mine, posebno protiv pješaštva. Ovo oružje je također zabranjeno međunarodnim sporazumima koje je Njemačka potpisala.

Nuklearno oružje, naoružani dronovi i naoružavanje treće strane u borbi protiv zajedničkih neprijatelja – sve su to ratni instrumenti koje SAD koristi i koji su strani Njemačkoj. Kazetno streljivo je samo još jedno poglavlje u dugoj raspravi.

"To će jednostavno biti jedna od onih diskusija u kojima ljudi mirno dođu do zaključka da mogu reći: 'Bože, to je strašno. Rat je užasan'", kaže Janes. I dodaje: „A onda se vraćamo na pitanje kako dobiti rat."

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu