Koja je najniža točka transatlantskih odnosa u vrijeme predsjednika Donalda Trumpa? Peter Beyer ne mora dugo razmišljati. Ona je dosegnuta u kolovozu 2018. kad je Donald Trump Europljane označio neprijateljima. „Tu je jednostavno prijeđena granica“, kaže Beyer, koordinator savezne vlade za transatlantske odnose i CDU-ov zastupnik u Bundestagu u razgovoru za DW. „To čovjek ne želi čuti ni od koga, a pogotovo ne od američkog predsjednika.“

To je samo jedan od brojnih slučajeva u kojima je predsjednik Trump dao do znanja što misli o Europi, Njemačkoj i saveznoj kancelarki Angeli Merkel. U četiri godine njegove vladavine između Washingtona i Berlina se puno toga promijenilo, kaže Beyer. Osobito što se tiče stila komunikacije. „Bili smo navikli da se stvari dogovaraju. A onda smo morali puno toga naučiti.“ Primjerice kad je Trump najavio povlačenje američkih trupa iz Njemačke. „To smo doznali iz članka u Wall Street Journalu, a onda je cijeli tjedan vladala šutnja", kaže Beyer.

Glasni Trump, tiha Merkel

Izgleda da je poremećen i osobni odnos između Donalda Trumpa i savezne kancelarke Angele Merkel. Trgovac nekretninama i fizičarka se razlikuju ne samo po stilu – on glasan, ona tiha – nego su i politički miljama udaljeni jedno od drugoga. Bilo kod zaštite klime, kod svjetske trgovine, kod politike prema izbjeglicama ili na kraju kod korona-krize. Rijetko se u Berlinu vjerojatno tako priželjkivalo smjenu u Washingtonu kao sada.

To ne vrijedi samo za političku klasu. Prema ispitivanju javnog mnijenja instituta Civey samo 13 posto Nijemaca žele drugi predsjednički mandat Donalda Trumpa. Samo pristaše desno-populističke Alternative za Njemačku (AfD) većinom podržavaju Trumpa. Više od dvije trećine njih se nadaju pobjedi sadašnjeg predsjednika. Ali, pristaše AfD-a su manjina.

Osipanje fasade

„Svaki razuman čovjek se nada Bidenovoj pobjedi 3. studenoga", kaže Johannes Kindler. Ovaj 74-godišnjak je doživio zlatno vrijeme njemačko-američkog prijateljstva. Bio je savjetnik u kancelarskom uredu u vrijeme američkih predsjednika Reagana, Busha i Clintona. Danas je biciklom došao do bivšeg američkog naselja u Bonnu. Tu su ulice šire nego u ostatku grada, nazvane su po Johnu F. Kennedyju i Martinu Lutheru Kingu. Ima jedna crkva u sjevernoameričkom kolonijalnom stilu, igralište za baseball i američki nogomet. Nakon rata, u tadašnjem glavnom gradu Savezne Republike Njemačke, ovdje su stanovali američki časnici i zaposlenici veleposlanstva. Iz okupacije su nastali ljudski odnosi.

Kindler je igrao tenis s prijateljima s onu stranu Atlantika, bio gost u američkom klubu, niskogradnji ravnog krova s pogledom na Rajnu. Kad danas pored toga prolazi biciklom nameće mu se slika propadanja njemačko-američkih odnosa. Zgrada u kojoj su nekoć gostovali John F. Kennedy i Ronald Reagan je oronula. Po zidovima su ispisani graffiti, vrata su zakovana daskama. 1999. su Sjedinjene Države napustile to naselje, glavni grad je postao Berlin.

Očekivanja od Njemačke

„Uvijek može biti gore“, kaže Kindler i time ne misli na propadanje zgrade, nego na aktualnog američkog predsjednika. Ipak, „previđa se da su odnosi između naroda, između ljudi, bolji nego između vladinih centrala“, kaže Kindler. On i danas ima puno prijatelja Amerikanaca. Je li dakle samo fasada oronula, a temelj još uvijek u redu?

„Bojim se da je i temelj ili da su noseći stupovi ovog transatlantskog mosta oštećeni“, kaže Peter Breyer od CDU-a. Jer, svijet se temeljito promijenio. „To je ono što možda predugo nismo htjeli vidjeti, jer je naporno. Posljednjih desetljeća je uvijek bilo ugodno širiti se pod zaštitnim kišobranom Amerikanaca i ovdje voditi lagodan život. Tako više nije moguće.“ Ako bi Biden postao predsjednik komunikacija s Washingtonom bi se sigurno poboljšala. Ali i on bi od Nijemaca zahtijevao da preuzmu više odgovornosti, primjerice glede izdataka za obranu, smatra Beyer. „Zahtjevi prema Nijemcima bili bi barem isto toliko veliki kao i za vrijeme Donalda Trumpa."

Green Deal s Bidenom?

Tako misli i Franziska Brantner, stručnjakinja Zelenih u Bundestagu za europsku politiku. „Konflikti u našem neposrednom susjedstvu su europski konflikti. I s predsjednikom iz redova demokrata za to ćemo ubuduće biti sami odgovorni“, kaže Brantner u razgovoru za DW. „Zato mi moramo našu njemačku vanjsku politiku konačno definirati europski. Moramo u prvi plan staviti ono što je zajedničko europsko da uopće možemo djelovati kao Nijemci i Europljani.“ Ako Trump ostane na dužnosti, onda će to vrijediti još više, kaže ona.

Kod jedne teme se Brantner ipak nada pobjedi Bidena: kod zaštite klime. Dok Donald Trump uvijek iznova u pitanje dovodi koliko je čovjek utjecao na promjenu klime, njegov izazivač želi do 2050. SAD učiniti „klimatski neutralnim“.“Ja se stvarno nadam da će Pariški sporazum o klimi biti ponovo ojačan“, kaže Brantner. „Možda da se postigne i transatlantski Green Deal, da se zajedno investira u tehnologije, postavlja zajedničke standarde imajući u vidu izlučivanje ugljičnog dioksida.“

Nazad u budućnost

Pod geslom "Wunderbar together" njemačko ministarstvo vanjskih poslova je prošle godine slavilo njemačko-američko prijateljstvo. I pritom se puno osvrtalo na prošlost. Jer, Sjedinjene Države su nekoć bile „obećana zemlja“ za milijune siromašnih Nijemaca. Nakon Drugog svjetskog rata uzor slobode, blagostanja i napretka. 1990. kao nacija koja je omogućila njemačko ujedinjenje. Hoće li i budućnost donijeti divno zajedništvo? To će jako ovisiti o tomu hoće li sljedeći američki predsjednik promatrati Njemačku kao protivnika ili kao partnera.