Prilikom posjete njemačke kancelarke Angele Merkel u svibnju prošle godine, američki predsjednik Barack Obama je vrlo jasno rekao: „Nije korektno reći da smo ponudili sporazum o zabrani međusobnog špijuniranja pa ga poslije toga povukli. Korektno je reći da mi ni s jednom zemljom nemamo bjanko sporazum o zabrani međusobnog špijuniranja.“

Kada je francuski predsjednik Francois Hollande bio u Washingtonu, Obama je ponovio poruku: „Ni s jednom zemljom nemamo sporazum o zabrani međusobnog špijuniranja“. Kako je onda u svijet uopće došla bajka o zemljama koje se međusobno ne špijuniraju, koje jedne drugima 100% vjeruju?

„Five Eyes“ – što je to?

U vezi s tim se „zabrana međusobnog špijuniranja“ često brka s klubom „Pet očiju“ (Five Eyes). Taj klub čini pet zemalja koje koriste isti jezik: SAD, Veliku Britaniju, Australiju, Novi Zeland i Kanadu. Te zemlje su nakon Drugog svjetskog rata odlučile međusobno razmjenjivati informacije tajnih službi i tako pomagati jedna drugoj, po načelu „ovo je za nas preteško, možeš li ti?“ – kako je to opisao jedan agent američke tajne službe.

Ali, koliko daleko seže povjerenje među prijateljskom petorkom? Prisluškuje li se ili ne britanskog premijera Davida Camerona? Nadgleda li NSA britanske državljane ako su pod sumnjom da surađuju s „Islamskom državom“? Izjave o tome su neprecizne.

Vrlo bliski prijatelji, bliski prijatelji...

Njemačka vlada je pokušavala ući u klub „Pet očiju“ – ali uzalud. Jer, SAD sve države sveta dijele na veoma dobre prijatelje, dobre prijatelje, manje dobre prijatelje i one koji nisu nikakvi prijatelji. Njemačka se ne nalazi ni u užem krugu. Jer, nakon „Five Eyes“ dolazi još devet zemalja, među kojima su Danska, Francuska, Nizozemska i Norveška. Njemačka je tek u idućem „krugu“, zajedno sa Španjolskom, Italijom i još jedanaest drugih država.

Dokumenti Edwarda Snowdena su bili dovoljni da Berlin to shvati, ali njemački političari su i pored toga prilikom posjete Washingtonu tražili donošenje sporazuma o zabrani međusobnog špijuniranja. Iako američka strana ničim nije nagovijestila da na bilo koji način razmatra zabranu špijuniranja.

Tek je ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier „pokopao“ ovaj pojam i zamijenio ga novim: „cyber-dijalogom“. Prilikom boravka u Washingtonu, on je rekao: „John Kerry (američki ministar vanjskih poslova, nap. red.) mi nažalost nije gurnuo u džep gotov sporazum o zabrani međusobnog špijuniranja“, i dodao da umjesto toga dvije strane „žele poraditi na cyber-dijalogu“.