Države Europske Unije, posebice «velikih pet» u europskoj vojnoj industriji – Njemačka, Francuska, Velika Britanija, Italija i Švedska – i dalje izvoze oružje i vojnu opremu u zemlje gdje se konstantno krše ljudska prava. Tako glasi rezultat najnovijeg istraživanja organizacije za zaštitu ljudskih prava «amnesty international».

------------

U svojem izvješću amnesty international navodi kako je nepojmljivo da se tehnologija nadgledanja izvozi iz Njemačke u Turkmenistan, jer je poznato da se takva tehnika u toj zemlji koristi za provedbu političke represije. Neshvatljivo je da i jedno talijansko poduzeće sudjeluje u Joint venture-u gdje se u Kini proizvode vozila koja se koriste kao mobilne stanice za provedbe smrtnih kazni, kritizira amnesty.

“Vrlo je problematična sve proširenija praksa mnogih članica Europske Unije premiještanje proizvodnje oružja u inozemstvo putem ugovora o licencijama”, kaže Heinz Patzelt, glavni tajnik austrijskog odjela amnesty internationala. On navodi primjer kako bugarsko poduzeće “Arsenal” pod austrijskom licencom proizvodi haubice od 60 i 80 milimetara koje na tržište plasira jedno bugarsko poduzeće. Bugarska je vlada u proteklih nekoliko godina propustila provoditi odgovarajuću kotrolu domaće industrije oružja, a rezultat je da je u nekoliko navrata došlo do neodgovorne isporuke oružja i čak kršenja UN-ovog embarga na uvoz oružja.

U takvim slučajevima austrijske haubice iz bugarske proizvodnje mogu se naći u rukama korisnika koji takvo oružje mogu zlorabiti za teška kršenja ljudska prava. Stoga se sve češće postavljaju zahtjevi za strogim kontrolama isporuke oružja. Samo se na taj način mogu spriječiti kršenja ljudskih prava i postići više sigurnosti i zaštite od zlouporabe oružane industrije. Postojeća pravila prije svega pravno neobvezujućeg kodeksa ponašanja u Europskoj uniji za izvoz oružja u potpunosti su neefikasna i sadrže brojne rupe u zakonu.

Zato se Organizacija za zaštitu ljudskih prava amnesty international zalaže da Europska Unija “očisti najprije pred svojim vratima”, jer tek nakon toga može se vjerodostojno u svijetu zalagati za bolje kontrole izvoza naoružanja, posebice širenja malokalibarskog oružja.