Angažman Susanne Osthoff poticaj na razmišljanje
19. prosinca 2005Komentar Petera Philippa
Puštanje na slobodu Susanne Osthoff predstavlja olakšanje za sve koji su se zauzimali za njezino oslobađanje. Ono skida teret i saveznoj vladi koja je iznenada postala cilj napada, iako se Njemačka protivila ratu u Iraku. To je iskustvo Francuska imala već ranije. U više navrata su otimani francuski novinari, iako se Pariz skupa s Berlinom angažirao protiv rata u Iraku.
To u biti pokazuje da nitko nije siguran od terorizma i da je osnovna karakteristika terorizma bezobzirno djelovanje protiv nedužnih. Uglavnom kako bi se društvo teroriziralo i spriječilo normalizaciju svakodnevice.
Malo je takvih
Susanne Osthoff pripada u one malobrojne koji se nisu dali zastrašiti takvom opasnošću. Jedni to nazivaju «opsjednutošću», drugi «dubokim ljudskim angažmanom». Bez obzira što je nju poticalo, malo je takvih. S izuzetkom vojnika većina stranaca u Iraku su profiteri koji gledaju vlastitu korist i koje ne zanima sudbina Iračana.
Možemo biti ponosni na one malobrojne poput Susanne Osthoff koji su drukčiji i koji se nesebično zauzimaju za ljude u Iraku. Ali, izgleda da je premalo ljudi u Njemačkoj stvari vidjelo tako. Za razliku od Francuske ili Italije ovdje nije bilo masovnih demonstracija za puštanje otete. Božićni sajmovi su očito bili važniji. I to bi nam možda trebalo poslužiti kao pouka: Nije dovoljno biti protiv rata, mora se brinuti i za njegove žrtve. Susanne Osthoff je to činila i sama postala žrtvom. Njezino oslobađanje trebalo bi nas potaknuti barem na razmišljanje. Osobito u ovo predbožićno vrijeme.