Da li je njemačka kancelarka omiljena? Odgovor je: ne, barem kada je o velikom dijelu Europe riječ. Angelu Merkel najmanje vole na jugu kontinenta, gdje je i najjači udar krize. Za mnoge ljudi iz zemalja u krizi ona je najveći krivac za stroge mjere štednje koje nameće tzv. Trojka – dakle predstavnici Europske komisije, Europske središnje banke i Međunarodnog monetarnog fonda. I doista, Nijemci – prije svega kancelarka Merkel – mjesecima su oklijevali pri pružanju direktne pomoći tijekom 2010. godine, čak i kada je tadašnji grčki premijer Jorgos Papandreu upozoravao na opasnost stečaja države.

Kad već nije bilo duge mogućnosti, kancelarka je popustila i pristala na davanje financijske pomoći – ali samo pod točno određenim uvjetima. Njen stav: „Naravno da želimo euro i da ne želimo da neko proglasi stečaj i sve nas povuče sa sobom“, tvrdi Merkel i dan-danas. „Njemačka će pomoći, ali samo onda kad se i drugi stvarno potrude.“

Njemački diktat

Konzervativna političarka Angela Merkel pod pojmom „trud“ podrazumijeva prije svega strogu štednju i drastične reforme. Ona, jednako kao njene pojedine kolege sa vrha vlasti, ne kriju svoj stav prema kojem bi njemačka privreda i administracija trebale biti uzor za cijelu Europsku Uniju, prije svega za one zemlje koje su najviše pogođene krizom. „Pokazali smo što možemo – iako su vremena teška. Njemačka je ostala snažna. Njemačka je motor rasta, Njemačka je stabilizator“ naglasila je Angela Merkel ovog ljeta.

Takav stav je još odavno izveo građane Španjolske, Portugala i Cipra na barikade. Oni su prosvjedovali protiv „njemačke hegemonije“, odnosno protiv programa štednje zbog kojih je izgubljeno stotine tisuća radnih mjesta. Kancelarka je na plakatima predstavljana kao nepopustljiv i nemilosrdan diktator, i često su je izjednačavali s Hitlerom.

Kako to Nijemcima uspijeva?

No pritisak iz ovih zemalja nije ništa promijenio. „Njemačka će dugoročno biti jaka jedino ako je i cijela Europa jaka“, ovim riječima Merkel opravdava svoj nepopustljiv stav. Ipak, pod pritiskom velikog broja partnera iz Europske Unije i ona je morala priznati kako pojedine države mogu i „propasti od štednje“ te da se nekako mora stimulirati rast privrede. EU je zato 2012. usvojila paket mjera za rad i zapošljavanje, što je značilo i da će Europska investiciona banka dobiti desetine milijardi eura.

Kako god, mnogi građani ugroženih zemalja su i danas ljuti na kancelarku, a bilateralni odnosi s mnogim državama su prilično hladni. Nijemci smatraju da tu ima i zavisti. Naime najmnogoljudnija zemlja u Europi je relativno dobro prošla kroz ekonomsku krizu, njemačka ekonomija raste još od 2009 godine, a Nijemci i dalje imaju daleko najjaču privredu u Europskoj uniji.

Kriza je bila glavna tema cijelog drugog mandata Angele Merkel , a mnogi u Njemačkoj i van nje dive joj se zbog njenog držanja u najtežim trenucima. Već sada se vidi da će kriza biti u središtu pažnju kancelarke i u trećem mandatu. „Ne smijemo biti nemarni ni jedne sekunde, samo zato što euro nije svakoga dana u novinama“, naglašava Merkel. "Mi se možemo i trebamo radovati vijestima o stabilizaciji i rastu", izjavila je nedavno kancelarka, ali "izlazak iz krize ni u kom slučaju nije zajamčen."

Više moći za Brisel

Kancelarka želi od Europske Unije stvoriti pravi ekonomski i politički savez, ali za to je potrebno da Europska komisija dobije nove ovlasti. Pod tim se podrazumijeva moć Bruxellesa da formulira reforme koje potiču konkurentnost i razvoj, kao veći stepen kontrole nad budžetima država članica.

Merkelova zna da su za to potrebne promjene postojećih sporazuma. „U Europi sada svi kažu: možemo nastaviti razvoj, ali sporazume ne smijemo mijenjati. No mi tako ne možemo stvoriti funkcionalnu Europu“, smatra kancelarka. Otpor promjenama unutar EU ostaje veliki. To se moglo vidjeti i na posljednjem samitu Europske Unije prije Božića, kada je ponovo odloženo donošenje odluke o sporazumima o privredi i obrazovanju s lipnja na listopad 2014. Kancelarka tvrdi da je napredak moguć, ali samo „milimetar po milimetar“.

Više pohvala, manje grdnje

Angela Merkel i dalje tvrdoglavo ostaje pri svojim ciljevima, ali istovremeno pokušava poboljšati odnose s krizom pogođenim državama Europske Unije. Njen novi moto je „pohvale umjesto strogoće“. Oštrina ove političarke sada dolazi do izražaja samo u izuzetnim slučajevima. Pored toga, Merkel već može istaći prve uspjehe svog kursa: „Irska i Španjolska su dvije zemlje koje već ubiru plodove svojih reformi: one mogu napustiti europski program pomoći. To pokazuje da se u ovim zemljama puno toga promijenilo. To je za svaku pohvalu“, izjavila je Merkel.

Čak je i grčki premijer Antonis Samaras dobio pohvalu u studenom ove godine. Njegova posjeta Berlinu nije krenula baš najbolje. Svađa oko budžeta za 2014 s predstavnicima Trojke blokirala je isplatu naredne tranše kredita. Naime, kontrolori su pronašli novi manjak od oko 1,5 milijarde eura.

Umjesto da kritizira, Angela Merkel je tada pred Samarasom smanjila značaj ovog spora, rekavši da se sve nesuglasice s Trojkom mogu razjasniti. Ona je tom prilikom čak upadljivo hvalila reforme u Grčkoj. „Podvlačim da se vidi svjetlo na kraju tunela. Grčka ispunjava svoje obaveze. U to uopće ne sumnjam“, rekla je Merkel u Berlinu.

Novi savez sa Francuskom

Pritom je za nju vrlo važan i odnos naspram Francuske. Tijekom vlasti konzervativnog predsjednika Nikole Sarkozija ti odnosi su uglavnom bili bliski i prijateljski. Sa socijalistom Hollandeom ona dugo nije uspjela pronaći zajednički jezik. No čini se da je sada moguće poboljšanje tih odnosa: „Sada možemo početi novu etapu“, izjavila je kancelarka, koja je u skladu s tradicijom Francusku posjetila odmah nakon ponovnog biranja na funkciju.

I francuski predsjednik Hollande širi pozitivnu atmosferu. On je izuzetno srdačno pozdravio Merkel i novog ministra vanjskih poslova Frank-Waltera Steinmeiera iz redova njemačkih socijaldemokrata. Po svoj prilici socijalisti koji su na vlasti u Parizu vjeruju kako će socijaldemokrati u njemačkoj vladi povoljno uticati na politiku Njemačke prema europskim zemljama. „Potrebna su nam pravila, potrebna nam je disciplina, ali potrebne su nam i mogućnosti za rast, za povećanje unutrašnje potrošnje, ali i konkurentnosti“ izjavio je Hollande prilikom susreta u Parizu. Angela Merkel mu tom prilikom nije proturječila.