Njena veličina i njena „normalnost" idu jedno uz drugo. Ali upravo kada ju je američki časopis „Forbes" po sedmi put (!) proglasio za najutjecajniju ženu na svijetu, ona je u rujnu na parlamentarnim izborima izgubila drastičan broj glasova. Četrnaest posto manje za njenu crno-crvenu (CDU/CSU-SPD) koaliciju za nekog drugog bi bio razlog da podnese ostavku.

Ali ona je izgovorila „Da" i prihvatila svoj četvrti mandat. Ona i njeni demokršćani – bilo kako bilo – i dalje su jedina politička snaga u Njemačkoj koja, bez obzira na izbor koalicijskog partnera, može formirati vladu. Međutim, prošla su vremena kada su bili neprikosnovena snaga. Ono što je ostalo od stare slave, danas se može vidjeti samo još u inozemstvu.

„Mama internacioale"

Recimo na marginama Međunarodne konferencije žena koja je održana na Islandu. Merkel i dalje širom svijeta fascinira ljude. „U Jordanu se žene mole za gospođu Merkel!" Začuđeno sam pogledala svoju sugovornicu. Ona je zastupnica parlamenta u Jordanu, ima doktorat i dugo je živjela u SAD. „Zašto se žene mole?", pitam je. „Zato što želimo da gospođa Merkel i dalje ostane na vlasti", odgovara mi, a onda me počinje ispitivati. „Kakve su šanse Angele Merkel za formiranje vlade?"

Njen susjed, čovjek koji radi na Međunarodnom sveučilištu u Bahreinu, objašnjava: „Mi Arapi smo vrlo zahvalni Angeli Merkel. Ona je naša junakinja zbog toga kako je reagirala kad su u pitanju izbjeglice." Gdje god vas u inozemstvu prepoznaju kao Nijemca, neizbježno slijedi i pitanje: „Ostaje li Angela Merkel kancelarka?" Kao da je to što bi ona po četvrti put bila izabrana za kancelarku sudbinsko pitanje svijeta.

Mnogi više ne mogu ni da zamisle Njemačku bez žene koja od 2005. vlada tom zemljom. U vremenima Trumpa, Putina, Erdogana i Brexita, nju smatraju jamstvom stabilnosti. Ali to nije svuda tako.

Ograničeno europsko suosjećanje

Gisela Stewart, laburistička političarka iz Velike Britanije porijeklom iz Njemačke, otvoreno se radovala neuspjehu pregovora oko Jamajka-koalicije. Poraz Angele Merkel nekima na Otoku djelovao je kao predah u žilavom procesu Brexita, u kojem kancelarka ima čvrst stav.

U Francuskoj pak, izborni poraz kancelarke se prije svega doživljava kao poraz za Europu. Njemačka kao saveznik u EU je u očima Pariza sada oslabljeni partner. I oni bi također sljedećih nekoliko godina najradije gledali Angelu Merkel kao šeficu vlade, ali s manje moći.

O nečemu sličnom može se govoriti i kada je riječ o Italiji. Njena izbjeglička politika tamo je kritizirana, Merkel je Brexit je, kako jedinstveno procjenjuju tamošnji mediji, podcijenila i greška je to što ona sada kreće i po četvrti mandat. Njemica međutim dobiva u Italiji i neočekivane pohvale – od Silvija Berlusconija. On je opisuje kao „gospodarku političkog opstanka" i „sidro stabilnosti".

I u Turskoj, zemlji u kojoj se Angela Merkel uglavnom doživljava kao „šefica Evrope", na njenoj slici se pojavljuju pukotine. Kada je riječ o aktualnim njemačko-turskim odnosima, u medijima naklonjenim Erdoganu, ne može se ignorirati određena doza zluradosti zbog poraza Angele Merkel.

Slična je medijsko suglasnost i u Rusiji. Na državnim radio-televizijski kanalima Merkelovu zovu „čelična žena Europe" što pritom nije nikakav kompliment.

Trenutak za unutarstranačke kritičare

U Njemačkoj se rasprave o preostaloj moći Angele Merkel odvijaju prije svega unutar njene stranke CDU. Čelništvo stranke manje-više je tiho kada je riječ o njenoj novoj oslabljenoj ulozi i još nitko od dužnosnika ne iskače iz redova – neko tko bi se deklarirao kao „ubojica kraljice".

Ali na nižim stranačkim razinama protiv Angele Merkel se stvara otpor. U Baden-Württembergu, nekadašnjem uporištu CDU-a i pokrajini kojom sada rukovodi političar Zelenih, mnogi članovi CDU/a više ne osjećaju njenu podršku. Konzervativne osnovne vrijednosti stranke, smatra se, izgubile su svoju važnost pod Angelom Merkel.

U protekle dvije godine, od trenutka kada je počeo veliki priliv izbjeglica, svi kritičari Angele Merkel, bez izuzetka, dobili su potvrde za svoje tvrdnje. Saski premijer Stanislav Tilich (CDU) pobrinuo se da podsjeti na konzervativni profil stranke. Jedva da mu se itko u tome pridružio, a on je u međuvremenu i dao ostavku.

Wolfgang Bosbach, buntovni političar Unije i neumorni kritičar Angele Merkel, rado bi se odazvao pozivu u neki talk show – ali je ostao izoliran unutar stranke. Interesantno je međutim da podrška kancelarki stiže iz protivničkih tabora. Prije svih su mnogi Zeleni ti koji su oduševljeni njenom humanom politikom prema izbjeglicama i zato su joj se dugo programski sklanjali sa puta.

Kao da nema stranku

No da se vratimo konferenciji o ženama na Islandu: vanjskopolitički savjetnik predsjednika Litve koga sam tamo srela podsjeća na podršku koju je njegova zemlja dobila od njemačke kancelarke. Zastupnici bolivijskog parlamenta smatraju je prijateljicom Latinske Amerike i uzorom kada je riječ o političkoj jednakosti žena.

To se graniči s obožavanjem junaka – a nama Nijemcima je to neugodno. Mi stalno podsjećamo na neke bivše kancelare i, naglašavajući moć demokracije, ukazujemo na to da će sigurno biti i budućih. Podsjećamo na to da kancelarku osporavaju u njenoj vlastitoj zemlji. Samo što to nitko ne želi čuti.

Helen Clark, dugogodišnja premijerka Novog Zelanda i šefica Razvojnog programa Ujedinjenih naroda, pitala je nas, njemačke novinare, o tome koje su političke koalicije moguće i na koji način bi moglo doći do sljedećeg mandata kancelarke Angele Merkel.

Iznenađeni smo. Uostalom Clark je članica Laburističke stranke s Novog Zelanda, sestrinske stranka njemačkih Socijaldemokrata (SPD). Tko bi još pretpostavio da ona gaji simpatije za konzervativnu Angelu Merkel. Ali njemačku kancelarku izvan njene domovine ne povezuju ni s jednom političkom strankom. Ona je politički brand za sebe.